Garancije ništa ne koštaju

Prije više od pet godina Akcija za ljudska prava (HRA) je dobila priliku da sa kolegama iz nevladinih organizacija prvi put uđe u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS) i sagleda poštovanje ljudskih prava osoba koje se tamo nalaze. Zahvaljujući podršci Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, nastavili smo da pratimo položaj ovih lica, uslove boravka, da čujemo i mišljenje službenika, primjetimo kako se sprovode procedure u samom zatvoru. Nema sumnje da su posljednjih godina napravljeni koraci naprijed, koji su ZIKS učinili humanijim mjestom za život.

Predlog Zakona o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti koji se nalazi u skupštinskoj proceduri je jedan od tih koraka. Donosi inovacije i poboljašnja koja će, nadamo se, smanjiti prenaseljenost ZIKS-a i omogućiti lakši prelaz osoba koje izdrže kaznu iz zatvora na slobodu.

Akcija za ljudska prava je kao članica radne grupe za izradu Nacrta zakona i kasnije u okviru javne rasprave zajedno sa Juventasom doprinijela da se izradi kvalitetan Nacrt. Nažalost, Nacrt je kasnije pretrpio promjene na štetu garancija protiv zlostavljanja zatvorenih osoba, pa je sada to potrebno prevazići u skupštinskoj proceduri.

Suština ostvarivanja ljudskih prava je u grancijama njihove zaštite. Zaštita ljudskih prava se ne može prepustiti povjerenju da neće biti kršena, već je potrebno obezbijediti mehanizme kontrole koji ih štite. U ovom slučaju, ta zaštita je dokazano neophodna, a i ništa ne košta.

Predložili smo, u skladu sa preporukama Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) Crnoj Gori da se ZIKS obaveže da o svakoj upotrebi sredstava prinude nad zatvorenicima obavijesti Vrhovno tužilaštvo, ali i ministarstvo pravde i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, umjesto da se, kako je trenutno predviđeno, starješini ostavlja da procijeni da li je u konkretnom slučaju došlo do prekoračenja ili nezakonite primjene, pa da u skladu s tom procjenom obaviještava Ministarstvo.

Na temelju evropskog iskustva CPT, ljekarski izvještaj, nakon izvršene prinude, treba da sadrži i izjavu zatvorenika o tome kako je povrijeđen, kao i mišljenje ljekara o povezanosti primijenjene mjere prinude i nastalih povreda. Ilustracije radi, to bi značilo da ljekar evidentira u izvještaju npr. da mu je zatvorenik rekao da je pretrpio nekoliko udaraca palicom, i ne samo to, već i da navede da li te povrede koje vidi može povezati sa udarcima palice. Rezultati pregleda moraju biti dostupni zatvoreniku i mora mu se omogućiti da ga pregleda i sudski vještak medicinske struke. Tako kasnije odlučivanje o opravdanosti i zakonitosti upotrebe sredstava prinude biva lakše i pravilnije.

Poučeni CPT preporukom, predložili smo i da se obezbijedi nezavisnost medicinskog osoblja koje radi u ZIKS-u, tako što bi im poslodavac bilo Ministarstvo zdravlja, a ne ZIKS. Kada je uprava zatvora poslodavac, kao što je to sada slučaj, postoji rizik od pristrasnosti u korist poslodavca. Nije teško zamisliti događaj u kome obezbjeđenje pribjegne nezakonitom kažnjavanju zatvorenika, pa od svih zaposlenih, uključujući i medicinsko osoblje, očekuje solidarnost u prikrivanju takvog nedozvoljenog postupanja, zabranjenog međunarodnim ugovorima, Ustavom i zakonima Crne Gore.

Korisno je i zakonom koji uređuje pravila izvršavanja kazne zatvora izričito propisati da je zabranjeno i kažnjivo primjenom sile kažnjavati zatvorenike, odnosno nastaviti sa primjenom sile prema njima i kada se već suzbije njihov otpor. Evropski sud za ljudska prava je već utvrdio da je došlo do kršenja prava na zaštitu od mučenja i drugog zlostavljanja u ZIKS-u u slučaju kada su i u državnom tužilaštvu mislili drugačije (presuda u slučaju Milić i Nikezić protiv Crne Gore, iz aprila 2015), pa je potrebno dodatno osigurati da svi imaju u vidu značenje apsolutne zabrane mučenja.

Podsjetili smo i na preporuku CPT-ja Crnoj Gori da je za usamljenje na period duži od tri mjeseca godišnje potrebno pribaviti saglasnost Ministarstva, kao i obavezu da starješina, na inicijativu zatvorenika ili po službenoj dužnosti svakih mjesec dana ispituje odluku o daljem usamljenju i premještaju, čime se, dobrim dijelom, postiže da zatvorenik ne bude usamljen ili premješten duže nego što za tim postoji potreba, čime se sprječava kršenje prava do kojih je takođe dolazilo u praksi.

NVO Akcija za ljudska prava

( Mirjana Radović )