"Marksista i komunista": Evo zašto će Papu u SAD dočekati "na nož"

Nakon što su američki predsjednik Barak Obama i lideri najmoćnijih zemalja EU na sastanku Grupe 7 zaprijetili novim sankcijama Rusiji zbog krize u Ukrajini, papa Franja će u Vatikanu sjutra primiti ruskog predsjednika Vladimira Putina i time besumnje dati novo oružje onima koji ga naročito u SAD i Velikoj Britaniji, uključujući pojedine biskupe i teologe, optužuju da je "marksista". Šef vatikanske države s ruskim predsjednikom razgovaraće svakako i o Ukrajini, budući da je već ranije pozvao na molitve "Bogu da se u Ukrajini što prije obustavi užasni bratoubilački rat među hrišćanima". Papa telefonom direktno razgovara kako s Obamom, tako i s Putinom, veliku molitvu je održao za mir u Siriji, priznao je palestinsku državu, posredovao u normalizaciji odnosa između SAD i Kube. U Sarajevu je prije nekoliko dana ponovo upozorio da se vodi "neka vrsta trećeg svjetskog rata" i osudio "posebno one koji nastoje da izazovu razdor među različitim kulturama i civilizacijama, kao i one koji osmišljavaju ratove kako bi prodavali oružje". Zbog takvog viđenja svijeta papi Franji prišivaju etiketu da je "marksista i komunista", a naročito zbog bespoštedne kritike ultraliberalnog kapitalizma, dogmatske vladavine slobodnog tržišta i novca, što, kako je rekao papa Franja, ne samo da izaziva ogromne razlike i masovno siromaštvo, već jednostavno "ubija". U Evropskoj uniji, koja nikako da riješi grčku krizu, papa je ostao upamćen i po tome što je u Vatikanu primio grčkog ljevičarskog premijera Aleksisa Ciprasa i tad izjavio da su "ljudi važniji od banaka". Argentinski jezuita Horhe Bergoljo, koji je izabran za papu da bi kao nova snaga iz trećeg svijeta izvukao katoličku crkvu iz teške krize zbog skandala s pedofilijom i optužbi za korupciju i mutne poslove Vatikanske banke, sobom je donio i nove zamisli kako crkva treba da se vrati svojim izvorima, a to je, kako ističe, ono što propovjeda Jevanđelje.

Papa Franja je zato mirno odbacio zamjerke da je "marksista i komunista" i naglasio da se "samo drži onoga što propoveda Jevanđelje". Poglavar Vatikana će u septembru otići na Kubu a odande u posjetu SAD. To će, po opštim ocjenama, biti najteže papino putovanje, jer će ga "na nož" dočekati tamošnji krajnje konzervativni katolički biskupi, ali i političari, ekonomisti i novinari koji jednostavno smatraju da papa Franja svojim zamislima i viđenjima ruši liberalnu demokratiju i slobodno tržište jer traži uplitanje države u rukovođenje preduzećima i privredom, u tokove kapitala i banke, neprihvatljivu socijalnu politiku… "Veliko podozrenje prema papi postoji kod američkih katolika", to je sažeto predočio glavni ekonomista konzervativne vašingtonske Heritidž fondacije, rekavšsi da "papa jasno ima neke marksističke predstave". I u Americi i u Evropi prave poređenja između pape Franje i Jovana Pavla drugog, koji je proglašen "herojem hladnog rata" i kažu da je Jovan Pavle drugi, Poljak Vojtila, svoje životno iskustvo i vejrsko tumačenje utemeljio na životu u dva totalitarizma - nacističkoj njemačkoj okupaciji i sovjetskoj staljinističkoj diktaturi. A Horhe Bergoljo je kao skromni jezuitski sveštenik živio u Argentini Huana Perona, koji je svoju vlast temeljio na socijalnoj pravdi i sindikatima, nacionalnoj ekonomiji i samostalnoj međunarodnoj politici. Horhe Bergoljo je u mladosti mogao biti pod uticajem peronističkih ideja, ali nije bio blizak populizmu i demagogiji peronizma kao sistemu vlasti, niti su jezuiti bili bliski matrici krajnje konzervativne argentinske katoličke crkve koja je podržala potonju vojnu diktaturu, a i dala sklonište nekim fašistima i nacistima poslije Drugog svjetskog rata. Argentinski, kao i drugi latinskoamerički jezuiti su upravo uvijek ostali vjerni onom tumačenju Jevanđelja koje nalaže da crkva uvek bude bliska narodu i pomaže siromašnima. Tako su bili moćna snaga otpora Pinočeovoj diktaturi u Čileu, a Elder de Kamara, koga su prozvali "crveni biskup", rekao je brazilskim generalima koji su zaveli totalitarni režim da se "protiv komunizma bore fašizmom". Uticaja na latinskoameričke biskupe i crkve u nekim zemljama je imala i "teologija oslobođenja" koja je osmišljena na katoličkom univerzitetu u Luvenu, u Belgiji, a koja je snažno propovjedala hrišćanstvo kao zajedništvo i pomoć svim ljudima, naročito siromašnima. "Crveni biskup" Elder de Kamara je bio jedan od pobornika "teologije oslobođenja", a o latinskoameričkim jezuitima je dobro svjedočenje i film Misija (Mišion) s Robertom de Nirom i Džeremi Ajronsom. Papa Franja je, ako se sve ovo ima na umu, logično podsjetio na ono što su apostoli, odnosno sveštenici činili u drugom i trećem vijeku pomažući siromašne, i zahtjevao da se obustavi "duhovni Alchajmer" i "šizofrenija raskoši" u kojoj žive kardinali u Vatikanu… Rezultat je bio da su kardinali prestali da nose luksuzne odežde i zlatne krstove zamijenili krstovima od kalaja. Horhe Bergoljo je poručio da katolički velikodostojnici moraju prevashodno imati duhovnost i "živjeti kao pastiri uz vonj ovaca". On je krenuo u temeljitu obnovu vatikanske vlade, Kurije, i kako je to opisao španski list Pais, "vukovi su ponovo na putu u Vatikan…i papa je sad okružen vukovima". Otpor među kardinalima i strukturama Vatikana je ogroman i čak je zvanični vatikanski list "Oservatore romano" to uporedio s otporom tih "vukova" prethodnom papi Benediktu kad je takođe pokušao da izvrši reformu. Mnogo važnije je, međutim, to što je argentinski papa sad angažovao i velike međunarodne revizorske kuće da izvrše analizu o teškim skandalima korupcije, pranja novca i pronevjera uzdrmanom Zavodu za vjerska djela (IOR), poznatijem kao Vatikanska banka, čiji se kapital mjeri milijardama eura. Sudski postupci su već pokrenuti , a nekoliko hiljada računa u Zavodu za vjerska djela su blokirani. Papa Franja u svojoj enciklici "Radosti Jevanđelja" objašnjava da rastuća nejednakost stvara "društvo socijalnog greha" dok je "nezaposlenost posljedica svjetskog izbora i ekonomskog sistema koji vodi u tragediju i ima u središtu lažnog Boga, Boga zvanog novac".

( Beta )