EU i eurozona u dvije brzine kao posljedica grčke krize

U trenutku kada je sudar kreditora i Atine oko konačne nagodbe u cilju izvlačenja Grčke iz krize dostigao vrhunac, evropski komentatori ocjenjuju da je grčka drama pitanje geopolitike i, u pozivu Njemačke i Francuske za osjetno zbijanje redova unutar eurozone, vide korak ka stvaranju "Evrope u dvije brzine".

Poruka Atine i Berlina glasi da se ekonomski udruže oni koji žele i unutar eurozone, a to znači da bi "dvije brzine" bile i u zoni eura, isto kao i u cijeloj EU.

To omogućava i temeljni akt EU, Sporazum iz Lisabona, jer dozvoljava tješnju saradnju grupe članica Unije, a dopušta da druge to ne žele, što se upravo vidi u činjenici da je samo dio država EU unutar eurozone i šengenskog sistema bez granica.

Dosad se to nije vidjelo baš kao "Evropa u dvije brzine", ali je grupa socijalističkih stranaka u EU danas izdala saopštenje u kojem kažu da bi neuspjeh pregovora s Atinom "bio početak kraja eurozone".

U saopštenju koje je potpisao predsjednik te grupe Đani Pitela "upozoravaju se oni koji bi htjeli da iskoriste grčku krizu da izgrade novi model za eurozonu, eurozonu u dvije brzine", da bi time otkinuli slabije od jačih, što, kako se navodi, "nije Evropa koju želimo".

Pitela dijelom cilja i na želje britanskog premijera Dejvida Kamerona da se unutar EU izvrše institucionalne promjene i da se Londonu omogući da napusti neke zajedničke politike EU.

Socijalistički ministri u njemačkoj i francuskoj vladi, Zigmar Gabrijel i Emanuel Makron, upravo su zatražili ekonomsko i socijalno jačanje eurozone, s tim da to prihvate članice koje to žele, jer, kako su naveli, "grčka i britanska situacija, ma koliko bile različite, svjedoče da se sve više razilaze opšti evropski interes i nacionalni interesi" i da je "evropski ideal pogođen u srce".

Njemački i francuski ministar kažu da EU više ne može da čeka i traže ekonomsko i socijalno ujedinjavanje eurozone, ne čekajući da se to dogodi u cijeloj EU. Oni naročito upiru prstom na teški socijalni i politički problem nezaposlenosti, posebno mlade generacije "kojoj prijeti da postane žrtvovano pokoljenje".

Druga velika teškoća evropskog ustrojstva su, predočavaju Gabrijel i Makron, "jačanje političkih zategnutosti, snaženje antievropskih struja i sukobi između samih članica EU". Oni zato traže da se neodložno otvori ekonomska i politička rasprava o sudbini eurozone, što znači i cijele EU.

Sinoćnji razgovori grčkog premijera Aleksisa Ciprasa s čelnicima Evropske komisije i Eurogrupe pokazao je da povjerioci EU i Međunarodni monetarni fond (MMF), Atini samo donekle popuštaju u zahtjevu da ne bude udara na siromašne slojeve, ali traže da Cipras učini ustupke oko ključnih pitanja povećanja PDV-a i kresanja penzija.

Za vladu u Atini, koja je na vlast došla obećanjem da će odbaciti dalje pogubno "stezanje kaiša", to znači da donekle mora popustiti i uslišiti zahtjev EU, Evropske centralne banke i MMF da dodatnim mjerama štednje iznjedri najmanje dvije milijarde eura. Tada bi Atini povjerioci oslobodili sada zamrznutu tranšu pomoći od 7,2 milijarde eura, što bi Grčkoj omogućilo da plati dospjele dugove i kamate.

Mnogi zvaničnici u EU naglašavaju da nikako ne žele da se dođe do najlošijeg scenarija, a to je da Grčka bude primorana da ode iz eurozone, ali je predstavnik za štampu vlade u Atini saopštio da će biti organizovan referendum ili iznijet zahtjev da se izjasni parlament, ako ne bude nagodbe s povjeriocima.

Izlazak Grčke iz eurozone bi bio ekonomski loš za sve, berze bi bile uzdrmane. Amerikanci štaviše upozoravaju da bi to imalo loše posljedice po svjetsku privredu, a unutar Evropske unije bi objektivno nastala nova dublja podjela na članice u eurozoni i one izvan zone eura.

( Beta )