Vesna Dedić: Tražila bih Đukanoviću da mi recituje Vitove stihove

Novinarka i spisateljica Vesna Dedić, koja je, između ostalog, poznata i po dugovječnoj emisiji „Balkanskom ulicom“, u utorak će u Beogradu promovisati svoj novi roman „Čuvaj me“. Tim povodom, ona je pričala za “Vijesti”, a bila je raspoložena da se prisjeti svojih novinarskih početaka, ali i najdražih gostiju, odnosno sagovornika, te koliko je vremena i truda uložila u svoj posljednji ljubavni roman.

„Ovo je roman koji sam najbrže napisala. Tokom jeseni sam odlučila da mi ključne teme romana budu usvajanje djece, muški sterilitet i osveta prevarene i ostavljene žene. Istraživala sam karaktere po psihološkoj literaturi, pričala sa doktorkom Zoricom Crnogorac o karakteru muškaraca koji se bore sa sterlitetom, pila votku sa prijateljima koji imaju iskustva sa usvajanjem...”, prisjeća se Dedić.

“Za doček Nove godine sam došla u Budvu i u jednom predivnom stanu, sjela na Badnje veče i nisam ustala iz fotelje do kraja januara. U dahu je nastala priča. Sve što sam pisala do proljeća bile su finese. Ovih dana kada su reakcije na roman kao iz mojih najljepših snova, vraćam film na te noći i dane u Budvi kada sam ga pisala i imam osjećaj kao da mi je neko odozgo diktiraro, a ja pisala”, nastavlja poznato TV lice.

Dedić se u ovom ljubavnom romanu, kao što je istakla, bavi i temama usvajanja djece, ali i steriliteta, pa na pitanje da li je time željela da pošalje neku određenu poruku i koju, kaže da je prije svega novinar, pa su i romani posljedica novinarskog života.

“U svakom mom romanu se obrađuje i neka važna društvena tema. Bavila sam se i pitanjem tranzicije, tabloidizacije, biseksualnosti, gej vezama, ženskim sterlitetom, građanskom i gospodskom istorijom Cetinja i Beograda početkom 20. vijeka u ‘Pola duše’, a evo sad usvajanjem djece i muškim sterlitetom. Podaci o broju usvojene djece i porastu muškog steriliteta su me natjerali da se pozabavim ovom temom”, ističe ona.

“Nema veće dobrote od usvajanja djeteta i nema veće psihološke traume od borbe sa muškim sterilitetom. Kada sam u klinici ‘Genesis’ od doktorke Zorice Crnogorac saznala da vantjelesnom oplodnjom i muškarci koji nemaju nijedan spermatozoid mogu postati očevi posle terapije, poželjela sam da takav lik imam i u romanu”, dodaje Dedić, koja bi, da se nađe u istoj situaciji kao i njen lik iz knjige rado usvojila dijete.

“Pravo pitanje. Moj najveći neuspjeh u životu je što nisam rodila još troje djece, jer sam poslije razvoda robovala patrijarhalnim stereotipima i što sada zbog stambenog kredita u švajcarskim francima nemam uslove da usvojim neko divno dijete. Biloški roditelji su tako nebitni u odnosu na ljude koji odgajaju i vaspitavaju djecu”, tvrdi ona, a zatim objašnjava zašto je sterilitet na našim prostorima tabu tema.

“Zato što smo mi licemjerna kultura, nenavikla na to da probleme naziva pravim imenima. Mi smo narod koji pravi najsurovije šale na račun zaljubljenih i na račun seksa. S druge strane siromašni smo i nemamo ni uslove, ni prave informacije kako da se borimo sa svojim problemima”, priča novinarka.

“Posljednjih deset godina vulgarizacija muško - ženskih odnosa je dovela do toga da se i u medijima i u svakodnevnom životu izgubila istina, potreba da se priča o stvarnim stvarima koje čine sreću. Prostitutke su popularnije u medijima od umjetnika, političari od sportista, bračne svađe se svode na pare umjesto na priču o emocijama, djeca nam iz djetinjstva uskaču u svijet odraslih, preskaču tinejdžersko doba”, naglašava Dedić.

“Sve je na izvolte, a kada je tako, sve je i jeftino”, dodaje ona, a potom ističe da je u takvoj atmosferi sve veći broj muškaraca koji se bore sa impotencijom i sterilitetom.

“Da li znate da je uspjeh vantjelesne oplodnje kod krava sto odsto? Doktorka Crnogorac mi je rekla da je to zbog toga što krave nemaju misli. E, te naše misli čine da sve manje parova mogu da imaju djecu i da postajemo nacija udavača, samaca i samica i da depresija zauzima poslije kardiovaskularnih oboljenja drugo mjesto”, zaključuje novinarka, koja se u razgovoru za “Vijesti” rado prisjetila i svojih početaka kada je u pitanju njena profesija.

“Ja se samo početka i sjećam. Ne znam koga sam snimala prije dvije nedjelje, ali se sjećam dječjeg odmarališta u Sutomoru i kada je tada čuveni novinar Radio Titograda Budo Kralj dao baš meni ‘nagru’ da napravim emisiju o prijateljstvu djece Titograda i Jerevana. Tako je počelo, a uzori su mi bili Vesko Tomović, Dušanka Šundić, Vinka Jovović, Melanija Bulatović, Božo Šundić, Zvezdana Kovač, Zoran Gligorović, Ljuba Kaličanin... Mene su u svijet novinarstva uveli baš ti ljudi i to tako, da sam u Beograd došla sa svojih 18 godina kao zreo novinar”, prisjeća se ona.

“Poimanju umjetnosti me je naučio Slobodan Milatović u DODEST-u, a poimanju smisla života Džoni Hodžić. Ni ja, ni moje emisije, ni moji romani, pa ni moje dijete ne bi bili isti da ne postoje svi ti ljudi i moj osjećaj da me oni stalno gledaju i paze da ne pogriješim i da ih ne osramotim”, priča Dedić, koja već dugi niz godina vodi autorsku emisiju “Balkanskom ulicom”, pa se prisjetila i kako se izborila za nju.

“Ja sam bila dosta slobodan i samosvojan urednik i voditelj dok sam radila Jutarnji program subotom od svoje 21. do 32. godine. Kada sam rodila Lenku podvukla sam crtu, presabrala se, dala otkaz na RTS-u i na mnogo manjoj televiziji TV Politika pokrenula svoju prvu autorsku emisiju ‘Balkanskom ulicom’. To je bilo po mojoj mjeri i bila sam i kao novinar i kao čovjek dovoljno zrela da je nosim”, objašnjava ona.

“Poslije godinu dana Aleksandar Tijanić me je pozvao da se sa tom emisijom vratim na RTS i evo, upravo završavam 13. TV sezonu”, pohvalila se ona, a potom odgovorila na pitanje, da li se ikada pokajala što je izabrala tu profesiju.

“Ne znam. Ponekad slušam Šobića dok vozim kroz beogradsku gužvu i kada čujem ‘a zar ne bi bilo ljepše sad misliti na vinograd’, poželim da ostavim sve iza sebe i odem, a da se nikom ne javim. Ja i televiziju i romane posmatram kao uvod u nešto lijepo i veliko što će mi se desiti. Ne znam šta, ali ja stvarno vjerujem da ću tek poslije 50. rođendana, dakle kada ispratim Lenku na fakultet i napišem deseti roman početi da živim neki mnogo ljepši život, po mojoj pravoj mjeri”, tvrdi Dedić.

Ona dodaje da iako ulazi u trinaestu sezonu, sagovornika nikada ne fali, ali razmišlja i o drugim TV formatima.

“Svaki čovjek je dobar sagovornik o trenucima sreće i tuge u njegovom životu, ako je dobar novinar intervjuista. Meni nikada neće ponestati sagovornika, a vjerujem da ni ja neću prebrzo ostariti u glavi da bih morala ukinuti emisiju ‘Balkanskom ulicom’. Zahvaljujući mojoj saradnici Neveni Mladenović i svom iskustvu, ja tu emisiju lako radim. Voljela bih da vodim zajedničko nedjeljno popodne TV Beograd i TV Crne Gore, kao što je nekada bilo između Zagreba i Beograda. I voljela bih... joooj, svašta bih još voljela”, otkriva novinarka.

Ona je izdvojila i nekoliko najljepših intervjua, odnosno sagovornika koje je ugostila tokom proteklih godina.

“U najljepšem sjećanju mi je ostao Danilo Lazović kada mi je pričao kako mu je tetka kada bi odlazio na planinu govorila ‘Moj, Daško, nijesi trebao ni silazit’ sa planine, već ovako lijepo, živjeti sa nama’, Miša Janketić koji je sa pet godina odlučio da će ‘uvijek biti dobar čovjek’, Zdravko Čolić kada mi je rekao: ‘Kada imaš para izađi u grad, plati turu, dvije... koliko imaš. A kada nemaš, sjedi kod kuće i čitaj neku lijepu knjigu’, Ljiljana Dragutinović kada mi je rekla da su ‘najljepše godine za ženu između 35 i 45, ali brzo prolete’, ali ja pokušavam da je demantujem...”, nabraja ona.

“Ja sam birala sve svoje sagovornike i svaki od njih je rekao nešto što je mene i moje gledaoce promijenilo, rastužilo ili naučilo da lakše prebrodimo dan, a ponekad i noć”, zaključuje ona.

Pozvaću Đukanovića poslije zabrane

U prošlom razgovoru za “Vijesti”, Dedić je otkrila da su na listi sagovornika koje do sada nije ugostila, a voljela bi Aleksandar Tijanić, Miladin Šobić i Milo Đukanović, ali za ispunjenje tih želja sada je još manje šansi.

“Aleksandar Tijanić je napustio ovaj svijet, Miladin Šobić je odavno napustio javni život, a Mila Đukanovića nisam zvala, jer mi je urednik zabavnog programa RTS-a zabranio da zovem političare”, obrazložila je ona.

Na pitanje, šta bi upitala premijera Crne Gore, ona je odgovorila:

“Kada mi skinu zabranu, pozvaću Mila Đukanovića i prvo ga pitati da li se sjeća kako nam je pokojni Džoni Hodžić u Domu omladine recitovao stihove Vita Nikolića. I kada mi izrecituje stihove o nikšićkim kišama mislim da će nastavak intervjua ići glatko i kada budemo na brdovitom medijskom terenu”.

Očekujem promociju i u Crnoj Gori

Promocija romana “Čuvaj me”, održaće se u Beogradu, za dva dana, a Vesna Dedić otkriva da bi voljela da knjigu promoviše i u Crnoj Gori.

“Ja planiram i želim, ali organizacija promocija kakve prate moje romane zahtijeva ozbiljnu organizaciju, te čekam da neko iz Crne Gore poželi da svojim sugrađanima ili turistima podari takvo veče”, objašnjava ona i otkriva gdje zainteresovani mogu pronaći njene romane.

“Moje knjige se prodaju po trafikama u Crnoj Gori, po cijeni od pet eura, po plažama, u ‘Mamutu’, na ljetnjim tezgama... Nema je u vodećim knjižarskim lancima”, dodaje ona.

( Mirela Zogović )