Rafteri pitali zašto se iznad izvorišta Ljutice nalazi 150 guma
"U posljednjih 15 godina ništa nije preduzeto po pitanju čišćenja smeća"
Grupa članova “Udruženja raftera Nacionalnog parka Durmitor” reagovala je na tekst direktora nacionalnog parka “Durmitor” Toma Pajovića o smeću na rijeci Tari, a svoje reakcije potkrijepili su fotografijama stanja u kanjonu.
“Time dokazujemo katastrofalnu sliku na rijeci. One najbolje negiraju Pajovićeve navode kojima obmanjuje javnost. Iznenađeni smo njegovim reagovanjem na nešto što smo iznijeli iz najbolje namjere i što je istina. Pajović tvrdi da rafteri i gosti na raftingu bacaju smeće, a treba da zna da su gosti na čamcu sa rafting opremom, kacigom, veslom i fotoaparatom i da više nista niti nose, niti mogu da ponesu, pa prema tome nemaju šta bacati ni na obalu ni u rijeku. Gume kojih ima mnogo sigurno nisu oni donijeli iz zapadne Evrope i sa njima krenuli na rafting”, kaže rafter Dane Novosel sa Žabljaka.
Novosel negira da su toaleti i svlačionice na polazištu splavova po standardima.
“Radi se o neuslovnim i nehigijenskim objektima kojima se ne može prići, a svlačionice su na nivou štale. Nijesu u stanju da od drveta naprave rampu dugu 10 do 15 metara, da možemo čamce bez problema spustiti u rijeku, već ih vučemo preko kamenja zbog čega se oštećuju ili uništavaju”, kaže Novosel.
On je upitao Pajovića zašto se iznad izvorišta Ljutice, najizdašnije rječice u Evropi, nalazi više od 150 guma, mjestu gdje gosti prave pauzu prilikom rafting i odmaraju, i zna li da se gume tu nalaze godinama. Dražan Kulić iz “Kula Rafta” kaže da je iznenađen i zbunjen reagovanjem Pajovića.
“Ako oni gazduju Tarom i naplaćuju visoke takse, treba da čiste i održavaju. Neka nam pojasne šta je svrha njihovog gazdovanja i u koje svrhe koriste naplaćene takse. Turisti korisnici usluga su uglavnom iz zapadne Evrope i većinom visoko obrazovani ljudi koji kamionske gume sa sobom nose na odmor”, kazao je on.
Rafter iz Mojkovca Radovan Čobeljić tvrdi da u posljednjih 15 godina ništa nije preduzeto po pitanju čišćenja smeća.
“Kada smo dobrovoljno pokušali da se okupimo i očistimo dio koji je pun smeća, iz uprave NP su nam rekli da moramo da platimo takse. Htjeli smo da se organizujemo i sa desetak čamaca pokupimo smeće, koje nije od naših gostiju ni od nas samih, već dolazi iz Kolašina ili Mojkovca jer se deponije smeća nalaze pored Tare, a voda kad nadođe nosi ih nizvodno”, smatra on.
Rafter Miki Bulatović iz Kolašina kaže da ne zna ko zagađuje Taru i ko baca gume u nju, ali pretpostavljm da se to dešava mnogo dalje uz vodu u kolašinskim i mojkovačkim selima u kojima nema kontejnera, pa ljudi koriste lokalne potoke kao deponije. Umjesto što krivimo jedni druge za zagađenje koje nismo izazvali, ni mi a ni zaposleni u Nacionalnim parkovima, treba da zajednički pravimo akcije da problem riješimo”, kaže Bulatović.
Galerija
( Obrad Pješivac )