Jeste li za sladoled sa komadićima slanine ili sa ukusom kajmaka?

Jeste li za sladoled sa ukusom kajmaka? Slanine? Limuna i bosiljka?

Takve sladolede nudi beogradska sladoledžinica “Crna ovca”. Njeni vlasnici, dva Beograđanina i dvojica Valjevaca, o tome koji će se ukusi naći u njihovoj dnevnoj ponudi određuju na osnovu više faktora, subjektivnih i objektivnih, piše Politika.

Broj ukusa je sveden na 16, koliko ima mjesta u rustičnim rashladnim kanisterima. Ako je kišovito vrijeme majstori ne prave sladoled od limuna i bosiljka ili kruške jer su voćni ukusi hladni i više idu kada je toplije vrijeme.

Zato četvorica prijatelja i poslovnih saradnika, vlasnika ove sladoledžinice na Dorćolu, zasuču rukave, prebiraju orahe i nude sladolede od kafe, lešnika, oraha, susama, slano-slatke karamelizovane pavlake, crne i ili bijele čokolade... Ako im od dobavljača mlijeka ne stigne odgovarajuće pasterizovano mlijeko, određenog procenta masti, uskratiće mušterije i za ukus koji se najviše traži – od kajmaka.

Liz hladne poslastice u kome je bilo komadića slanine bila je privilegija samo prvih mušterija, po otvaranju objekta.

Sladoledžije kažu da će ga ponoviti kao i da su posvećeniji sastavljanju recepta sladoleda od kozjeg mlijeka.

Sladoledžinica “Crna ovca” radi tek nešto više od tri nedjelje. Za to vrijeme, ponudili su više od 40 ukusa, a planiraju da u prvoj sezoni podvuku crtu ispod 120 do 150 ukusa.

Ograničenja u mašti nemaju, jedino ih koči dostupnost sastojaka.

Vlasnici sladoledžinice sve sastojke koje je moguće naći na podneblju Srbije, uzimaju od lokalnih dobavljača - orah nabavljaju iz Azanje, maline iz Arilja, ali susam moraju da nabavljaju u Makedoniji, a lješnik uvoze iz Turske.

Vlasnici “Crne ovce”, Zoran Jevtović, Ivan Živić, Bojan Radonja i Vladimir Ranković, su bivši turistički vodiči, godinama su putovali svijetom, svi vole dobru hranu. Prije otvaranja sladoledžinice, učili su i istraživali dvije godine.

( Vijesti online )