Zaštićeni svjedok „probni vozač” i suđenje bez kraja

Viša državna tužiteljka Vesna Jovićević odlučiće da li će potencijalni zaštićeni svjedok u istrazi ubistva Duška Jovanovića biti saslušan i kada.

Urednik “Dana” likvidiran je tačno prije 11 godina - 27. maja 2004. godine pokošen je hicima iz automatske puške, nakon što je izašao iz redakcije.

Crnogorski istražitelji još nijesu uspjeli da otkriju ko je ispalio smrtonosne hice i ko je nalogodavac tog zločina.

Za učešće u tom nedjelu optužen je jedino Podgoričanin Damir Mandić, kome je oborena osuđujuća presuda za saučesništvo u ubistvu, a ponovljeno suđenje je u toku.

Iz tužilaštva su početkom godine saopštili da novim predmetom pokušavaju da otkriju još dva saučesnika u ubistvu Jovanovića.

Tada je rečeno da su tim povodom saslušali 10 svjedoka, uključujući premijera Mila Đukanovića i ministra Duška Marikovića.

Obojica su u par navrata pričali o tom ubistvu, između redova govoreći da znaju nešto više o toj likvidaciji.

Šef Vlade u Skupštini je aludirao da je Vojislav Koštunica kriv za smrt Jovanovića.

“Duška Jovanovića je ubio onaj ko ga je najviše koristio dok je bio živ”, rekao je Đukanović, odgovarajući tada na pitanje Miodraga Lekića.

Lekić ga je prethodno pitao “da li nešto zna o probnom vozaču koji je dobio zadatak da ubije Duška Jovanovića”.

“Taj čovjek, koji ponekad zna i da zapali poneku ambasadu velike države u Beogradu, ima gadnu naviku - da, kada zaključi da neko ko mu vjerno služi dok je živ, ne može više poslužiti kao mrtav onda ga učini mrtvim... On je bio poslodavac i Jovanovića i Lekića i to je bio onaj isti koji nosi politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića”, kazao je Đukanović, jasno aludirajući na bivšeg srpskog predsjednika.

Duško Marković je kasnije u televizijskoj emisji kazao da je nekadašnja Služba državne bezbjednosti imala informacije da je bezbjednost Jovanovića bila ugrožena, prije nego je ubijen.

Marković je podsjetio da Služba tada nije bila samostalna, već da je radila u sastavu Ministarstva unutrašnjih poslova i da su o svojim saznanjima obavještavali tadašnjeg ministra. "Tada smo ukazivali... na određene rizike i opasnosti koji se tiču bezbjednosti g. Jovanovića. Pisao sam gospodinu (Andriji) Jovićeviću odgovarajuća pisma da se o tome povede više računa, tako da ja ne osjećam nikavu odgovornost", kazao je tada vicepremijer.

Šef komisije koja prati istrage napada na novinare Nikola Marković, kazao je da je nedavno razgovarao sa osobom koja navodno može pomoći u rasvjetljavanju ubistva Duška Jovanovića, kroz status zaštićenog svjedoka.

Objasnio je da je preko posrednika stupio u kontakt sa potencijalnim svjedokom, a da je zatim sa urednikom “Vijesti” Mihailom Jovovićem otišao u “jednu treću zemlju” da se vidi sa njim...

“Jovović i ja razgovarali smo sa tom osobom u prisustvu nadležnih organa te države... Vidjećemo šta će biti. Neka imena se pominju”, kazao je Marković.

On je rekao da ta osoba najprije nije htjela da sarađuje sa crnogorskim državnim organima, ali da je kasnije pristala.

Marković je rekao da je o tim saslušanjima lično obavijestio crnogorsko tužilaštvo, par dana nakon razgovora sa mogućim svjedokom.

Iz kabineta vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, “Vijestima” je odgovoreno da je Marković pisanim putem obavijestio tužilaštvo “da postoji interesovanje jedne osobe da nadležnom tužilaštvu pruži određene informacije o ubistvu Duška Jovanovića”.

“Više državno tužilaštvo u Podgorici je razmotrilo navedena obavještenja i započelo sa preduzimanjem određenih radnji koje će opredijeliti dalje postupanje Tužilaštva u ovom slučaju”, kazali su iz Stankovićevog kabineta.

Oni nijesu odgovorili na pitanja da li se razmatra mogućnost da osoba koja je istražiteljima navodno ponudila pomoć u istrazi, dobije status zaštićenog svjedoka, kao ni da li je potencijalni svjedok saopštio informacije koje bi bile od značaja za rasvjetljavanje ubistva Jovanovića.

Damiru Mandiću treći put sudi se za ubistvo Jovanovića.

Prvom presudom sudije Radovana Mandića, njegov prezimenjak krajem 2006. godine, oslobođen je optužbe da je kao saizvršilac ubio Jovanovića.

Apelacioni sud ukinuo je tu presudu, nakon čega je vijeće sudije Lazara Akovića, u aprilu 2009., osudilo Mandića na 30 godina zatvora.

Odlučujući po žalbama, kazna je smanjena na 18 godina.

Ustavni sud ukinuo je i tu presudu i u toku je treći sudski postupak.

U ukinitoj presudi konstatovano je da prisustvo Mandića u planiranju izvršenja ubistva počinje korišćenjem njegovog mobilnog telefona “nokia 6310” prilikom kupovine “golfa” iz koga je navodno pucano na Jovanovića.

“Sa tog telefona i te kartice ostvarena su četiri poziva prema prodavcu 'golfa'... Sud je pravilno utvrdio da je ista kartica korišćena još devet puta u toku četiri dana i nikada više, ni prije, ni poslije”.

Ključni dokaz protiv Mandića, prema ocjeni suda, bio je njegov otisak na automatskoj pušci, pronađenoj na zadnjem sjedištu "golfa”, ali iz koje nije pucano na Jovanovića.

"U golfu su nađene dvije automatske puške CZ model 70 AB 2, broj B51227 i model 70 AB2, broj 584145. Svih 16 čaura je ispaljeno iz puške broja B51227. Na automatskoj pušci broj 584145 koja je pronađena na zadnjem sjedištu 'golfa', utvrđeno je da postoje kontaktni tragovi najmanje dva lica i da se optuženi ne može isključiti kao jedan od izazivača tragova. Ove činjenice, prvostepeni sud je utvrdio iz sadržine nalaza vještaka Saveznog kriminalističkog ureda u Visbadenu, a iz sadržine dopunskog nalaza iste ustanove utvrđeno je da vjerovatnoću sa kojom bi jedan dio mješovitog traga mogao poticati od optuženog treba smatrati veoma velikom i to od 40 milona prema jedan", piše u presudi.

Suđenje u Višem sudu upravo će se nastaviti svjedočenjem vještaka iz Visbadena.

( Danilo Mihajlović, Jelena Jovanović )