Albancima se vlast nije odužila

Devet godina nakon proglašenja nezavisnosti oko 75 odsto Albanaca nije zadovoljno svojim položajem u Crnoj Gori, tvrdi profesor na Univerzitetu u Tirani dr Sabina Osmanović.

Istraživanje “Analiza predreferendumskog očekivanja Albanaca u Crnoj Gori u poređenju sa sadašnjim stanjem”, koje je Osmanović uradila prošle godine, pokazalo je da Albanci smatraju da nije bilo poboljšanja njihovog položaja.

Pitanje je da li su očekivanja bila veoma visoka ili izvršna vlast nije pokazala volju da ispuni ono što je obećala

“Oko 73 odsto ispitanika misli da je period od devet godina bio više nego dovoljan da se ispune zahtjevi Albanaca, i iz odgovora se može očitati njihovo razočarenje. Pitanje je i da li su očekivanja bila veoma visoka ili izvršna vlast nije pokazala volju da ispuni ono što je obećala“, ističe Osmanović.

U okviru istraživanja, koje će objaviti izdavačka kuća „Palgrave“ iz SAD i koje je predstavljeno na međunarodnoj konferenciji o Albancima u Ouklandskom univerzitetu, sprovedena je anketa nad 352 ispitanika sa svih područja u Crnoj Gori naseljenih Albancima. Ispitanici su odgovarali na upitnike koji se odnose na obećanja prije referenduma i ocjenjivali koliko su ona ispunjena u 2014. godini.

Osmanović ističe da je istraživanje pokazalo da 82 odsto ispitanika nije zadovoljno načinom na koji država riješava ekonomska, nacionalna i pitanja lokalne samouprave na prostorima gdje Albanci čine većinu.

„Nisu uspjeli da, u kući čiju su izgradnju pomogli, zauzmu mjesto koje zaslužuju. U državnoj upravi i dalje je zaposlen marginalan broj Albanaca, stagniraju investicije u područjima koje naseljavaju, restitucija imovine još nije završena, a opština Tuzi je ostala samo još jedno obećanje. Može se govoriti i o tendenciji dalje centralizacije moći, a primjer je Vladina najava izrade urbanistčko-prostornog plana opštine Ulcinj i donošenje planova morskog dobra“, navodi Osmanović.

Profesorka na Univerzitetima u Skadru i Tirani navodi da je istraživanje potvrdilo da su Albanci podržli projekat crnogorske nezavisnosti jer im je probudio nadu da će se uključiti u politički i društveni život. Devet godina kasnije, kako ističe, Albanci se suočavaju sa pogoršanjem ekonomske situacije, novim talasom migracija i osjećajem zapostavljenosti.

„Rezultati istraživanja ukazuju da je malo ostalo od entuzijazma iz 2006. Iako je glas Albanaca bio odlučujući na referendumu, danas je došlo do njihove defaktorizacije. Prije referenduma oni su bili strana u pregovorima i njihovi zahtjevi predmet razgovora na različitim nivoima. U parlamentu je bilo do četiri poslanika albanskih partija, danas su samo dvojica”, navodi Osmanović.

I albanske političare i partije sunarodnici krive za loše stanje

Osmanović smatra da je država umjesto popravljanja položaja Albanaca napravila korak unazad.

Istraživanje je pokazalo da, kako navodi, dio odgovornosti imaju i albanske partije.

„Albanci danas u Crnoj Gori još ne uživaju socijalnu, ekonomsku i nacionalnu ravnopravnost sa crnogorskim građanima, a član 1 Ustava definiše jasno da je "Crna Gora građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava".

Koncept ravnopravnosti građanina uopšte nije sproveden u skladu sa Ustavom i zakonima koji sadrže tražene standarde kao kandidata države za integraciju u Evropsku uniju“, navodi ona.

( Samir Kajošević )