Raspisali konkurs iako se hotelski depadans već gradi

Dok po noći mrak se rađa/ a po vodi tone lađa/ idu dani, idu dani "Idu Dani"; Brana Crnčević, tekst & Vojislav Kostić, muzika (iz filma "Biće skoro propast sveta" Aleksandra Petrovića)

Prije mjesec i kusur dana, na ovom istom mjestu, uljudno sam se obratio cijenjenom ministru održivog razvoja i turizma u Vladi CG (MRT), gospodinu Branimiru Gvozdenoviću - kojom prilikom sam mu postavio i nekoliko lakih pitanja. Sva pitanja su se redom ticala Konkursa za idejno, arhitektonsko-urbanističko rješenje Turističkog kompleksa "Delfin" u Bijeloj - konkursa koji je raspisalo upravo Gvozdenovićevo ministarstvo.

U okruženju (Hrvatska, Srbija), ustaljena je praksa, od pamtivijeka, da arhitektonsko-urbanističke konkurse raspisuju strukovne organizacije arhitekata i urbanista - što je i normalno, valjda. Što se tiče arhitektonsko-urbanističkih konkursa na teritoriji naše male, ali nadasve časne i poštene Države CG - u kojoj ništa više nije normalno - u ulozi raspisivača se u posljednje vrijeme, gotovo u pravilu, javlja MRT.

OK, moramo priznati da naše strukovne organizacije (mislim da imamo dvije strukovne organizacije, ali me nemojte držati za riječ) nisu baš aktivne u posljednje vrijeme, najblaže rečeno - pa je MRT, silom prilika, bio prisiljen da na sebe preuzme i dio njihovih ingerencija. U MRT sve ide po pravilniku, molim lijepo, ozbiljna je to državna institucija - pa ne čudi što postoji i taj famozni "Pravilnik o načinu i postupku sprovođenja javnog konkursa" - gdje imate "Član 3", koji lijepo kaže: "Konkurs raspisuje i sprovodi organ državne uprave nadležan za poslove uređenja prostora, odnosno organ lokalne uprave". Ni pomena, dakle, o strukovnim organizacijama - od sad MRT kolo vodi - pa što košta neka plati narod itd.

Kako bilo, nisam dobio odgovor na pitanja koja sam prije mjesec i kusur dana postavio ministru Gvozdenoviću - a zanimalo me, između ostalog, zašto je Konkurs "Delfin" bio pozivni - i zašto su pozvani da uzmu učešća na konkursu isključivo pojedinci i arhitektonski biroi i studiji iz nekakvog "registra učesnika" - u koji javnost nije imala uvida.

Suštinski problem tiče se kriterijuma kojima su se vodili u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MRT) prilikom sastavljanja "registra učesnika". Shodno tome, pitanje bi bilo što običan smrtnik ili smrtnica - freško diplomirani arhitekt, ili freško diplomirana arhitektica - treba da urade kako bi se i njihova imena našla u tom "registru učesnika"? I konačno - zašto MRT nije sastavio nekakav "Pravilnik o upisu u registar učesnika na arhitektonskim konkursima"? - pa da se sve lijepo zna - MRT je ozbiljna državna institucija itd.

Inače, u pomenutom "Pravilniku o načinu i postupku sprovođenja javnog konkursa", imate i dio "Vrste konkursa prema načinu raspisivanja", gdje stoji, Član 7: "Pozivni konkurs se raspisuje za specifične zadatke i potrebe, u kojima raspisivač poziva na učešće u konkursu određene učesnike, na osnovu prethodnih stručnih kvalifikacija i ostalih uslova zadatka. (...) Raspisivač i žiri, na osnovu prethodnih stručnih kvalifikacija i ostalih uslova zadatka, utvrđuju konačan izbor pozvanih učesnika".

Da je riječ o konkursu za nešto što nikad niko nije vidio - nešto stvarno veliko i komplikovano - nešto tipa lansirne rampe za intergalaktička plovila - pa da shvatim da su neophodne vrlo specifične kvalilifikacije - ali depadans hotela je ipak tema na koju je svaki student treće godine AF PG u stanju da ponudi suvisao odgovor.

A onda sam, tajnim kanalima - dobio na uvid vrlo interesantan materijal koji se odnosio na komunikaciju između nevoljnika - arhitekata koji su ipak prelomili bili u svojim glavama da se sagnu i pokupe tih par zlatnika koje im je Gvozdenović bacio u blato - i Gvozdenovićeve ekipe koja je organizovala konkurs za depadans Hotela "Delfin".

Ovo što slijedi ne propuručujem mlađima od 50 godina. Takođe, izostavio sam imena - dovoljno je stravično i bez pominjanja imena.

Dakle, jednog sunčanog dana, mlad i zgodan arhitekt - sa spiska arhitekata pozvanih da uzmu učešća na Konkursu "Delfin" - riješio je da se zaputi do Bijele, ne bi li se na licu mjesta upoznao sa fizičkim kontekstom konkursnog zadatka - a zadatak je, opet ponavljam, bio depadans postojećeg Hotela "Delfin" - i još ponešto, ali da ne ulazimo u detalje.

Mlad i zgodan arhitekt je, nakon niza avantura, dospio nekako na odredište - gdje je, na svoje ogromno zaprepaštenje - ugledao gradilište.

Kad je dobro protrljao oči - ustanovio je da se pored postojećeg Hotela "Delfin" - već uveliko gradi depadans Hotela "Delfin" - i da su majstori stigli do četvrte nadzemne etaže - što je u apsurdnom neskladu ne samo sa praksom, nego i sa logikom raspisivanja konkursa.

Konkurs se ne raspisuje za objekat koji se već gradi - kao u ovom slučaju - jer se podrazumijeva da za objekat koji se već gradi postoji glavni projekat - uredno ovjeren pečatom MRT - a osnovni cilj raspisivanja konkursa bi bio u tome da se dođe do idejnog rješenja, koje bi kasnije trebalo da posluži za izradu glavnog projekta itd.

Mlad i zgodan arhitekt je zatim obavijestio kolege - koji su takođe bili pozvani da uzmu učešća na konkursu za depadans Hotela "Delfin - da se depadans uveliko gradi.

Dilema je bila - da li se praviti lud i krenuti u izradu konkursnog rada - ili se pak zahvaliti organizatoru na pozivu i povući se sa konkursa. Organizator je, sa svoje strane, odlučno sugerisao da se nastavi sa izradom konkursnih radova - kao da ta četiri sprata depadansa ne postoje - i ponudio tvrde garancije da će nagrade biti isplaćene - što je, najvjerovatnije, bilo presudno.

I tako je žiri dobio sedam radova, podijeljene su nagrade - prva nagrada, kao što rekoh, nije dodijeljena - a jedna od dvije druge nagrade, kao što je i red, dodijeljena je autoru projekta koji se već izvodi itd.

Čini mi se da su svi koji su učestvovali na Konkursu "Delfin" dobili nekakve nagrade - a samo jedan od nagrađenih nije mogao da spava - pa je naložio djevojčicama nadležnim za isplate nagrada - da se njegova nagrada preusmjeri u korist ustanove JU Dječji dom "Mladost" u Bijeloj - čime je spasio barem djelić svoje grešne duše.

I sad mi stvarno nije jasno zašto je ovaj konkurs bio pozivni - i čemu taj "registar učesnika" - osim ako MRT nije imao namjeru da podijeli te pare šačici izabranih arhitekata. Nije mi jasno, zapravo, u ime čega MRT izbacuje mladi kadar iz utakmice - kad je utakmica i onako namještena - tj. besmislena.

Ne prođe ni 10 dana a da se neko meni drag - a vispren: uža i šira porodica, bliži i daljnji rođaci, prijatelji i neprijatelji - ne dosjeti da mi udijeli savjet mudri da se okanem Momira, Mila i Emila Labudovića - odnosno visoke CG politike, pogotovo unutrašnje - i da sve svoje zavidne spisateljske talente nesebično položim na oltar prečiste djevice arhitekture - uzvišene kraljice nauka i umjetnosti - i pripadajućeg joj urbanizma.

Uvijek se uljudno zahvalim na savjetima te vrste, naravno - i nikada ne zaboravim da savjetodavca - kako zlonamjernog tako i dobronamjernog - nagradim jednim od mojih najboljih osmjeha - tzv. zagonetno-odsutnim osmijehom.

( Borislav Vukićević )