Moderni muhadžiri

Jedna od najkompleksnijih i najdramatičnijih priča na Balkanu je ona o muhadžerima. Bilo da se radi o istoriografskim znanjima ili o romansiranoj predstavi (gdje su romani Huseina Bašića po mnogo čemu klasika), ovo je jedno od onih pitanja, koje zaslužuje pošten i jasan odgovor. Ovo navodimo iz razloga što ima osnova za tvrdnju da najnovija masovna iseljavanja sa sjevera Crne Gore ne treba posmatrati samo u kontekstu aktuelnosti rezultata jedne neuspjele i promašene politike, već mnogo ozbiljnije, kao nastavak istorijskog procesa za koji smo svi mislili da je zaustavljen i da su uzroci njegovog trajanja nešto što je iza nas. Zaista treba biti politički autističan, socijalno neosjetljiv i nacionalno bezobziran pa ne vidjeti najveću dramu moderne, multietničke, multikulturne i multi... Crne Gore. Samo neviđeni politički slijepac može broj iseljenih u posljednjim mjesecima svesti na 500 i još pored toga biti potpredsjednik vlade, zadužen za regionalni razvoj. Apsurd, po kojem se katastrofalni rezultati jedne politike žele "prodati " i prikazati kao posljedica globalne krize, a ne kao rezultat pogrešne ekonomske politike, tajkunske privatizacije i neoliberalne manipulacije.

Zaista, zašto se ljudi sele? I ko su ti ljudi? Svakako je za pretpostaviti da se ne sele iz razloga koje je opisao Fernan Brodel u svom čuvenom djelu Mediteran.... ,kada je uočio da iako planina ima sve što je potrebno čovjeku za život (voda,zemlja i druge resurse), ona nikada nije bila dovoljna za život čovjeka, te je njegov vjekovni ideal bio "silaziti u gradove." Dakle, u tom kontekstu bi se moglo reći da je iseljavanje ljudi sa ovih prostora konstatna pojava već više vjekova i da su razlozi raznih talasa migracija bili ekonomski i politički motivisani. Međutim, često i nije jasno gdje u svemu tome prestaje ekonomija a počinje politika i obratno. Jer, nije teško uočiti da, ako bi se apsolutizovali ovi razlozi kao jedini, oni nemaju iste posljedice po cjelokupno stanovništvo i prostor na koji se odnose. Odnosno, zaista treba razmisliti i objasniti - kako to da "kriza" najviše podstiče na iseljavanje one sredine u kojima pretežno žive manjine i da upravo iz tih sredina ima procentualno najviše iseljenih (Plav, Petnjica, Rožaje, Pljevlja, Bar, Ulcinj). Procenat iseljenih iz tih opština je sljedeći: Plav 57,4%, Rožaje 22,2%, Berane 16,9%, Bijelo Polje 14%, Petnjica preko 60% . Da nijesu u pitanju bili samo životni uslovi i politika "jednakih šansi " za sve, ubjedljivo govore i podaci za druge, čak siromašnije, sredine koje imaju neuporedivo manje iseljenih (u inostranstvo): Plužine 0,6%, Žabljak 0,9%, Šavnik 1,2%, Kolašin 1% i posebno sljedeći, teško objašnjivi podaci: Bar 13,8%, Ulcinj 30,5%.

Ovi procenti nijesu važni samo sa stanovišta uzroka iseljavanja u inostranstvo, jer bi ih malo ko razuman mogao opravdati samo ekonomskim razlozima i utvrditi npr. da su uslovi života bolji u Plužinama, Žabljaku, Šavniku, nego u Plavu, Baru ili Ulcinju, koliko su važni za razumijevanje strukture iseljeništva i definisanja pravilne, pametne i obostrano korisne politike prema njoj. Zašto Centar za iseljenike CG ne objelodani, svima manje više poznat, podatak da je među današnjim iseljenicima (dijaspora) iz CG preko 85% Bošnjaka i Albanaca, iako oni u ukupnoj strukturi stanovništva čine jedva 20%, stanovništva CG. Ako su 90-ih razlozi za njihovu migraciju bili politički motivisani neofašističkim manifestacijama u njihovom okruženju, teško je shvatiti da moderna, evropska i evroatlantskim integracijama okrenuta CG biva sve manje mjesto pogodno za život i budućnost. Ko je tome kriv?

Da ne bi bilo dileme, prvo oni (među kojima je moja malenkost) koji su vjerovali da će CG ravnomjernim ekonomskim razvojem, valorizacijom postojećih resursa postati prosperitetno društvo "jednakih šansi" i topli i prostrani dom za radne i kreativne. Umjesto toga, svjedoci smo nemuštog zataškavanja problema od strane potpredsjednika Vlade, koji već sedam godina sjedi na mjestu sa kojeg nije riješen niti jedan problem. Ministarka rada slavodobitno preporučuje poslove na Plantažama (zamislite može se zaraditi čitavih 600 eura), a ako imate fakultet, tim gore po vas, jer ko vas je tjerao da učite? Znate za ono kada je onaj tražio posao uoči izbora? I, naravno, nije ga mogao dobiti - jer ima "viška" škole. Samo u državi u kojoj stanuje aktuelna pamet može biti "viška školovanih".

Vjerovatno će neko u riječi "muhadžir" naći razlog za tvrdnju da se radi o procesu koji je prisutan više od 130 godina. I to bi bilo moguće tačno, kada bi se analizirao samo proces iseljavanja. Ali ako analiziramo uzroke, onda nužno moramo optužiti one koji su direktno odgovorni za ovu pojavu. To je vlast koja je kreirala ambijent u kojem jedini izlaz u borbi za golu egzistenciju postaje, odlazak iz zemlje. Da apsurd bude veći, najviše se iseljavaju sunarodnici koalicionog partnera vlasti, koje od milošte zovu "evet efendije" ili ikebanom bez mirisa.

No, zamislite npr. sljedeće: Vlada donijela odluku da se solidarno oporezuje luksuz, višak stambenog prostora (1m=1euro), da se cijena benzina poveća za 2 centa, da se preispitaju privatizacije, koncesije koje nijesu rezultirale i pomogle ekonomski napredak i otvaranje novih radnih mjesta, da se uvede porez na službene automobile, telefone i razne vidove luksuza kako bi se slila sredstva u Fond za razvoj sjevera CG, da se investicije na tom području, koje doprinose otvaranju novih radnih mjesta, oslobode poreza na izvjesno vrijeme, da svaki iseljenik koji uloži svoja sredstva može računati na kredit iz Fonda u visini od najmanje 50% uloženog kapitala pod optimalnim uslovima. Sveobuhvatnom, cjelovitom i odlučnom intervencijom države i ekonomskim mjerama usmjerenim ka urgetnom rješavanju gorućeg pitanja, vlada se odriče promašenog neoliberalnog ekonomskog koncepta i tako spasava 42% države CG od demografskog i svakog drugog kolapsa. To želi uraditi, prije nego naši iseljenici počnu da beru grožđe po zapadnoevropskim plantažama i shvate da za iste poslove mogu zaraditi triputa više.

Dokle god ljudi budu odlazili sa svojih ognjišta u potrazi za golom egzistencijom, besmisleno je pričati o bilo kakvom političkom uspjehu. Jednostavno, tom činjenicom svi smo poraženi, a svakako najviše oni koji sve slične poraze uspijevaju na izborima "pretvoriti" u pobjedu. I za kraj, očekuje se da predsjednik novoosnovane opštine auto rumunske proizvodnje zamijeni biciklom marke "rog" i promoviše nove stilove zdravog života, dajući na taj način konkretan primjer "modernim muhadžirima" da se vlast konačno pokušava uozbiljiti i ličnih primjerom pokazati da se "opštinom bez ulica" može ići i biciklom. Pa makar i sa onim marke "rog"! Tek da se imamo s čime ponositi.

( Šerbo Rastoder )