Nova ekranizacija knjige u napuljskoj mafiji
Gotovo deceniju od objavljivanja knjige Savijano živi u anonimnim sigurnim kućama i policijskim barakama
Roberto Savijano imao je dvadeset sedam godina kada se njegov svijet okrenuo naglavačke. Napuljski novinar i diplomirani filozof proveo je veći dio svojih dvadesetih istražujući Kamoru, ozloglašenu kriminalnu ogranizaciju iz Kampanje, rivale Sicilijanskoj mafiji, kako po moći i uticaju, tako i po brutalnosti.
Savijano je 2006. svoje istraživanje objavio u knjizi pod naslovom "Gomorra". Bio je to instant globalni uspjeh. Prevedena na 51 jezik, knjiga je prodata u milionima primjeraka, a Savijano je postao poznata ličnost, čovjek koji je zaintrigirao i dobio podršku od političara, intelektualaca, pisaca, dobitnika Nobela. Ali njegov život se nije promijenio zbog ovoga.
Gotovo deceniju od objavljivanja knjige Savijano živi u anonimnim sigurnim kućama i policijskim barakama koje ne smije da napušta sam. Kada putuje prati ga garda naoružanih policajaca. Već osam godina nije putovao vozom, vozio vespu, čak ni izašao iz kuće da prošeta. “Takav život je sranje”, rekao je on za britanski “Gardijan”.
Seriju je režirao Stefano Solima, poznat po još jednoj krimi seriji “Romanzo Criminale” koja je emitovana od 2008. do 2010
Kamora možda želi Savijana da vidi mrtvog, ali je već kasno. Njegov rad je prevazišao sve granice - pretvoren je u pozorišni komad, uspješan film iz 2008, a sada je italijanska televizija Sky Atlantic snimila i seriju.
Prva sezona već je pokupila hvalospjeve kritike, koja je seriju opisala kao miks "Sopranovih" i "The Wirea". Sa posljednje pomenutom serijom "Gomorrah" dijeli zabrinutost, dubinu i bijes. Dijeli i pogled na uticaj mafije na društvo kroz više nivoa, od bogatih bosova do mršavih tinejdžera koji žele da napreduju kroz organizaciju.
"Gomorrah" prati ekipu koju vodi don Pjetro Savastano (Fortunato Ćerlino), sredovječni bos čija organizacija je dugovječna i disciplinovana. Život u predivnoj vili koju dijeli sa okrutnom suprugom Imakolatom (Marija Pija Kalcone) i sinom Đenarom (Salvatore Espozito) izgleda kao rajski. Ipak, u sistemu poput ovog Kamore ni najsigurniji lideri nikada ne mogu da dopuste sebi da se opuste.
Opasnost predstavljaju drugi klanovi, kao i navodno lojalni poručnici. Preplitanje ovih briga gledamo kroz oči Ćira di Marcija (Marko D'Amore), lojalnog veterana za kojeg je život u kriminalu jedini koji je ikada znao. Ali i on je obuzet sumnjama o svom mjestu u svijetu i o tome koliko dugo će klan kojem pripada biti uspješan.
U filmu glumci koriste napuljski dijalekt zbog kojeg čak i Italijani seriju gledaju sa titlovima. "Gomorrah" kao svoj najveći kvalitet ističe realnost. Gotovo da možete da namirišete napuljski asfalt, a brojne scene bez dijaloga pokazuju da je moto tvoraca - pokaži, nemoj da pričaš.
Kao i sve “kontroverzno” u Italiji serija se odmah našla na udaru nekih kritičara koji tvrde da glorifikuju kriminal. Ipak, ocjena je inostranih kritičara da je "Gomorrah" nesenzacionalistički prikaz
Ono što razlikuje “Gomorrah” od trilogije “Kum”, “The Sopranosa” i “Goodfellasa” je gotovo totalni nedostatak glamura i sentimenta. Gledaoci ni u jednom trenutku ne zavide na brutalnom životu njenih protagonista.
“Ako pogledate seriju do kraja, kad se završi posljednja epizoda nećete moći, a da ne pomislite: 'Ali, ja sam mislio da ovi ljudi žive fenomenalnim, opuštenim, bogatim životom?' Njihov život je sranje. Oni su poput zarobljenih pacova”, objasnio je Savijano za “Telegraf”.
"Za nas koji volimo da romantizujemo Italiju, 'Gommorah' je protivotrov", piše pomenuti britanski list.
Seriju je režirao Stefano Solima, poznat po još jednoj krimi seriji “Romanzo Criminale” koja je emitovana od 2008. do 2010.
"Iako nisam pisao scenario, sarađivao sam tijesno sa scenaristima, kao i sa svima ostalima - kostimografima, fotografima, kaskaderima... To je kolektivni uspjeh", priča on.
Kao i sve “kontroverzno” u Italiji serija se odmah našla na udaru nekih kritičara koji tvrde da glorifikuju kriminal. Ipak, ocjena je inostranih kritičara da je "Gomorrah" nesenzacionalistički prikaz.
“Dosta smo istraživali, na terenu i van njega. Bilo nam je najbitnije da budemo što realniji. Savijanova knjiga naravno nije jedini izvor, ali nam je dosta pomogla. Ali smo morali i sami da uđemo u tu realnost, ne samo da istražujemo”, priča reditelj.
On kaže da je filmska ekipa tokom snimanja imala dosta problema u nedostatku podrške mještana koji su ljuti zbog toga što se njihov komšiluk prikazuje kao negativan. Hvaljeni dokumentarac “The Man with the Megaphone” sniman je na istoj lokaciji i pokriva slične teme.
“Morali smo da pregovaramo svaki put o našem prisustvu na njihovoj teritoriji i da zaslužimo ono što sam smatrao najbitnijim - povjerenje lokalaca. Da bi prikazao određeni svijet moraš ga upoznati iznutra", objašnjava Solima, koji kaže da je "Gomorrah" kreirao po uzoru na serije koje on sam voli da gleda, kao što su "The Shield", "The Wire", "True Detective", "House of Cards".
Svijet bez nade, moralnih likova i pozitivaca
Kako bi serija bila što bliža realnosti i okrutnom svijetu kriminala njoj nedostaje ono što krasi većinu sličnih ostvarenja - borba između dobra i zla.
“To je nešto za šta sam se teško izborio. Za mene je nedostatak moralnih likova koji bi se mogli svidjeti publici bio esencijalan, iz dva razloga. Prvo, da bismo prikazali stvari onakvim kakve jesu, a drugo da ne bismo imali moralni kompas koji bi pomogao publici u suđenju likovima i njihovim akcijama”, priča reditelj Solima.
“Tako što nema pozitivnog lika sa kojim se može identifikovati gledalac je natjeran da se suoči i shvati akcije i unutrašnju logiku kojom se vode članovi organizovane kriminalne grupe. To je zaista svijet bez nade. U ovoj seriji nema heroja, ima samo žrtava”, dodaje on.
A da se trud isplatio pokazuju vijesti da je već odobreno snimanje druge sezone serije.
Izvori: Indiewire, Telegraph, Guardian, Spectator
( Stefan Strugar )