Novaković: Ovdje svaki potez, svaka misao može da ostavi ožiljak

"Kad projektujemo, jako nam je bitna ideja", kaže Nikola Novaković. "Bitan nam je koncept, kojega se držimo od samog početka. Bitno je da investitor prihvati našu ideju, našu viziju - što podrazumijeva da je prihvatio i tu dodatnu vrijednost koju svaki naš objekat ima - i do koje baš držimo. Jako je važna naša konekcija sa investitorom, važan je pozitivan kontakt između nas - jer je naš obostrani cilj da dođemo do kvalitetne arhitekture. Insvestitor mora biti zadovoljan, sva njegova očekivanja moraju biti ispunjena - ali i mi moramo da zadovoljimo naše principe i naše stavove koji nas vode u projektovanju".

Nikola Novaković je rođen 1978. godine u Nikšiću. Nakon što je 2004. godine odbranio master rad na Arhitektonskom fakultetu u Novom Sadu i stekao zvanje m.arch - radio je u Novom Sadu, na poslovima projektovanja i izvođenja stambeno-poslovnih zgrada i interijera.

Neposredan povod za razgovor sa Nikolom Novakovićem je S.ARCH/ Sustainable Architecture/ Održiva arhitektura, Međunarodna konferencija sa izložbom, druga po redu, koja će se održati u Hotelu Maestral u Pržnu, 19. i 20. maja, pod naslovom Environment and Architecture/ Okolina i arhitektura (renecon.eu). Novaković je jedan od pet članova Programskog savjeta konferencije.

• Kako je došlo do saradnje između gospođe Marine Stošić, arhitektice iz Njemačke, inicijatorke i glavne organizatorke S.ARCH, i vas?

Gospođa Stošić me kontaktirala prošle godine, nakon što je saznala da odgovorno tretiramo prostor - i da je naša realizacija nagrađena u Meksiku. Razgovarali smo o našim stavovima i idejama - i o projektima, naravno - i jako smo se brzo razumjeli. Pozvala nas je da predstavimo neke od naših projekata na prvoj S.ARSH konferenciji - koja je odražana u Beogradu, prošle godine, negdje baš u ovo vrijeme, u Hotelu Hyatt Regency. Predstavili smo šest ili sedam projekata, koji su usko vezani za temu prošlogodišnje konferencije - tema je bila Održivost - i u okviru te teme sam održao i predavanje.

• O čemu ste govorili tom prilikom?

U Beogradu sam govorio o uticaju kapitala na održivu arhitekturu u Crnoj Gori u periodu od 2005. na ovamo, što se otprilike poklapa sa djelovanjem naše prakse. Govorio sam o svojim iskustvima, o svojoj praksi, o našim naporima da odgovorimo na složena pitanja koja nam nemeće koncept održive arhitekture - isključivo u kontekstu koji poznajemo i u kojem djelujemo.

Investicioni bum, koji je počeo da uzima maha baš u to vrijeme, rezultirao je između ostalog i zanemarivanjem okruženja. Zanemareno je ispravno i održivo prostorno i urbanističko planiranje. Takav pristup doveo je do masovne produkcije istovjetnog - nije vođeno računa o prostoru, pejzažu i relaciji sa tradicijom i duhom mjesta u kojem se gradi. Naš odgovor na to stanje je odgovorna arhitektura - arhitektura koja je prevashodno odgovorna prema prostoru. Na toj konferenciji sam govorio o stavu koji mi imamo prema konceptu održive arhitekture - a koji mi definišemo sintagmom odgovorna arhitektura.

Živimo u vrlo senzitivnom prostoru. Ovdje svaki potez, svaka misao može da ostavi ožiljak. Moramo biti odgovorni, jer naše djelovanje ostavlja posljedice u prostoru. Dovoljno je da se osvrnemo oko sebe i primijetićemo posljedice djelovanja koje ne bismo mogli nazvati odgovornim postupanjem u prostoru. Pravi zadatak održivosti je prenijeti duh mjesta - energiju lokaliteta na sam objekat ili naselje. Da se razumijemo, ovdje je svaka investicija dobrodošla - ali moramo priznati da je struka podbacila. Moramo preuzeti odgovornost i insisitirati na etičkom odnosu prema pozivu. Činjenica je da tragovi koje ostavljamo prevazilaze naše trajanje. To su neke od tema o kojima sam govorio na Prvoj konferenciji S.Arch.

• Imamo li izbora? Jesmo li primorani da se prodajemo da bismo preživjeli?

Moramo da živimo od nečega, to se podrazumijeva. Ali moramo da imamo i nekakav odnos prema svemu tome. Arhitektura je stanje emocije, stanje duha, etičkog odnosa prema građenoj sredini. Arhitekt mora da stoji srcem iza svoje arhitekture. U suprotnom dobijamo kvazi-arhitekturu.

Ključ je zapravo u odgovornom planiranju. Nema dobre arhitekture ako urbanizam nije dobar. Čemu jedna dobra kuća, održiva kuća, u okruženju koje nije održivo. Krajnje je vrijeme da struka u CG počne da komunicira. Moramo da razmjenjujemo ideje i da zajednički sagledavamo situacije u kojima se nalazimo. Moramo da uzmemo svoju budućnost u svoje ruke.

• Ko su investitori koji odlučuju da grade u CG? Da li postoji prosječan investitor? Postoji li idealan investitor?

Rekao bih da se trenutno u Crnoj Gori sve manje radi po sistemu take the money and run (uzmi pare i bježi). Sada se pažljivije i promišljenije investira. Činjenica je da 95 posto crnogorskih arhitekata - uključujući i nas - svoj posao bazira na poslovima koje radimo za privatne investitore. Šanse da posao dobijemo na tenderima su veoma male, gotovo nikakve. Mi moramo da se bavimo komercijalnom gradnjom - i da u okvirima odnosa koji se podrazumijevaju u toj vrsti gradnje tražimo recepte za kreiranje kvalitetne arhitekture - u što je moguće većoj mjeri.

Rješenje situaciju u CG vidim u udruživanju arhitekata i ostalih stručnjaka. Razgovarao sam o tome sa kolegama koji vode računa o svom integritetu i koji vode računa o prostoru - ali i o biznisu - i ubijeđen sam da je naše rješenje u udruživanju. Velike poslove u Crnoj Gori uzimaju ljudi koji nisu iz Crne Gore - veliki poslovi prolaze mimo nas. Mi smo se svi zatvorili u svoje male biroe i studije - gdje je prioritet gola egzistencija. Ako želimo da preživimo ovdje moramo da djelujemo zajedno.

• U čemu bi se ogledala suština vašeg djelovanja u prostoru?

Trudimo se da izbjegnemo zablude koje najčešće rezultiraju izostankom stvarne kohezije između objekata i prostora u kojima se ti objekti nalaze. Iskren pristup, iskren odnos ka arhitekturi - to je srž našeg djelovanja u prostoru. Ako nakon naših poteza osjetimo da smo istinski ispunjeni - onda znamo da smo uradili pravu stvar.

• U programu S.ARCH konferencije imamo predavanja na kojima će četvoro eminentnih predavača (holandski arhitekt Vini Mas - Winy Maas, MVRDV; hrvatski arhitekt Idis Turato - polovina bivšeg tandema Randić & Turato; Julien de Smedt, JDS Architects - izgovara se nešto kao Žulien de Smec - polovina bivšeg tandema PLOT, druga polovina je bio Bjarke Ingels, BIG - i Vivijana Mušetola - Viviana Muscettola, Zaha Hadid Architect) ukazati na odnos njihovih objekata prema okruženju - a biće organizovana i izložba na kojoj će učesnici konferencije biti u prilici da prikažu svoje arhitektonske radove, uz obavezne diskusije koje će poslužiti da bi se razmijenila iskustva i mišljenja između učesnika konferencije i predavača. Dakle, koji su bili vaši motivi da uzmete aktivnog učešća u procesu organizacije pomenute konferencije? Na koji način mislite da ćete doprinijeti opštoj situaciji koja trenutno vlada na CG arhitektonskoj sceni?

Osnovni naš motiv je da se i u CG čuje glas struke, glas vodećih arhitektonskih mislilaca što danas djeluju na međunarodnoj i regionalnoj sceni.

Moja iskrena ambicija bila bi da konferencijom podignemo svijest o prostoru, o arhitekturi, a samim tim i o opštoj kulturi. To se zapravo poklapa sa ambicijom i misijom Enforme.

Dobro je što će se konferencija održati u Pržnu, u blizini Budve - grada koji je najočiglednija posljedica načina na koji se odnosimo prema našem prostoru, našem okruženju. Nadam se da će biti prilike da se uokviru programa konferencije osvrnemo i na situaciju u Budvi - i razmjenimo iskustva sa gostujućim predavačima i tim putem dođemo do smjernica i predloga za eventualna prostorna rješenja, koja su nam prijeko potrebna.

Ubijeđen sam da će konferencija biti uspješna. U ovom trenutku je najbitnije da krenemo. Moramo pokrenuti inicijative i početi da djelujemo. Moramo ubijediti i struku i ljude sa strane, generalnu publiku, da je arhitektura važna. Arhitektura je slika jednog naroda. Naša arhitektura je naša slika, a naši gradovi, sela, okruženje u kojem živimo - to smo mi - to je slika našeg duha. O toj slici moramo voditi računa. Krajnje je vrijeme da reagujemo.

Okupljanje mladih stvaralaca

Novaković se sa suprugom Marijom, arhitekticom, vraća u Crnu Goru 2006. godine. Okupljaju tim mladih inžinjera, kolega čiji se senzibiliteti i stavovi po mnogim pitanjima koja se tiču tretiranja prostora idealno podudaraju i nadopunjuju, te osniva projektantsko preduzeće, odnosno arhitektonski studio Enforma d.o.o. (enforma.me). Studio je projektovao i realizovao veliki broj objekata različitih tipologija, od kojih su neki nagrađeni.

Pomenimo neke od tih nagrada: CEMEX Building Award/ Međunarodna CEMEX nagrada za građenje/ XXI ciklus/ Meksiko/ 2012. godine – III nagrada u kategoriji Održiva gradnja za vilu Stoliv u Stolivu/ CG; Međunarodna nagrada/ International Property Award/ London/ 2013. godine – Pet zvjezdica za najbolji stambeni kompleks u CG, Acacia Hills/ Đenovići/ CG; Godišnja nagrada za arhitekturu Inžinjerske komore CG, 2013. godine itd.

( Borislav Vukićević )