Da li je zavidno biti zavidan?

Zavist je bezvremena ljudska emocija, duboko ukorijenjena u ljudskoj psihi još od pamtivijeka. Kain je zbog nje ubio Avelja, a zbog Herine zavisti prema Afroditinoj ljepoti počeo je Trojanski rat. Međutim, izgleda da je zavist univerzalna emocija koju niko nema. Ili je možda imaju drugi, samo ne i vi sami.

Život je pun podsjetnika na nešto što vam nedostaje- srećete svakodnevno ljude koji su uspješniji od vas, više talentovani ili atraktivniji. Štaviše, ovi ljudi su često vaši prijatelji, članovi porodice, ili kolege, a njihov uspjeh zna da ostavi gorak ukus u vašim ustima. Međutim, i pored toga, zanemarljivi broj ljudi je dovoljno hrabar, ponosan ili blesav da prizna jasno i glasno- "Da, ja zavidim." Ono što obično koči ljude da sebi i drugima priznaju da su zavidni jeste stid koji kao veo pada preko ove emocije. Jer, smatra se da ako nekome zavidite to odmah znači da ste slabić, neko ko je manje vrijedan. Pa ako doživljavate sebe kao dobru osobu, zavist i vama samima dolazi kao iznenađenje pogotovo kada se jave negativne emocije prema osobi kojoj zavidite. Pitate se "Odakle sada ovako loše misli u mojoj glavi o nekome ko ništa konkretno nije učinio da ih zasluži?"

Ali prije nego što se fokusiramo na zavist, trebalo bi podvući granicu između nje i ljubomore, dvije emocije koje ljudi često ne razlikuju. Dok je zavist želja za posjedovanjem nečega što nemate, ljubomora je strah da ne izgubite nešto što imate, tj. obično nekog. Dok su za zavist potrebne dvije osobe, ljubomora se nikad ne javlja bez trougla- postoji par i neka treća osoba koja se bori za afekciju jednog od partnera. Međutim, budući da često idu u paru, nije ni čudo zašto je teško napraviti razliku između ove dvije emocije. Atraktivna osoba na koju ste ljubomorni jer pokušava da vam preuzme ljubav života, je obično neko kome i zavidite jer npr. ima bolji posao, zgodnija je, ima više obrazovanje, bolje auto itd.

Zavist je, dakle, negativna emocija, a za njeno postojanje moraju biti zadovoljena tri uslova. Da bi bili zavidni u vašoj blizini morate imati osobu koju ja po nečemu superiornija od vas, morate željeti da budete kao ona - da imate to što ta osoba posjeduje, a vama nedostaje, i taj nedostatak mora biti izvor nesreće ili bola za vas. Bol je tu zbog osjećanja inferiornosti i isfrustriranosti, to jeste deprivacije osobe njenim nedostatkom, kojim se neko drugi tako ponosno šepuri. Pa osjećate da ste mali i beznačajni, da nešto nije u redu sa vama, i sve u svemu da ste gubitnici. Najradije biste željeli da vidite tu osobu bez svoje dragocjenosti, kako pati. A to prosto nije lijepo, pa nije ni čudo što je zavist uvrštena u jedan od sedam smrtnih grijehova, i što pokušavate da je sakrijete i od sebe, a ne od drugih.

Naravno ovako neosvještena, zavist je samo još smrtonosnija. Može da vas košta prijateljstava, i da podriva bliskost i zadovoljstvo u odnosima sa najbližima. Da ne bi priznali sebi da ste zavidni razvijate suptilne odbrambene mehanizme kao što su ironičnost, prezir, snobizam i narcisoidnost kako bi se minimizirala opasnost koja se vidi u prednosti drugog. Takođe, ljudi često da bi se odbranili od priznavanja sebi da su zavidni projektuju ovu osobinu na druge, jer ako neko vama zavidi, zašto bi vi zavidjeli njemu. A to sve troši mnogo mentalne energije, umjesto da je čuvate na rast i razvoj ličnosti. Zavist takođe magli vaše poimanje sebe - osim što utiče na vaše samopouzdanje i samopoštovanje, onemogućava da se fokusirate na ono što imate, jer ste preokupirani onim što nemate. Kumulirana dugo vremena, u čestoj sponi sa bijesom, zavist takođe može da dovede do fizičkih simptoma i psihosomatskih bolesti kao što kardiovaskularne, čir na želucu itd. ali i do psihičkih problema - anksioznosti i depresije.

Osoba koja zavidi često gleda na svijet crno - bijelo. U njenoj glavi, ako ne posjeduje to što neka druga osoba ima - moć, uspjeh, status, neko materijalno dobro ili npr. ljubavnu vezu, ona nije kompleksna i njen život ništa ne valja. Sa druge strane, budući da je trava uvijek zelenija u tuđoj bašti, osoba ima doživljaj da baš to što nema, je ta sitnica koja joj fali da bi bila srećna. Naravno, ovo je samo zamaskirana realnost, koja je mnogo komplikovanija iako se uporno trudite da je simplifikujete.

Kada ste zavidni takođe propuštate da sagledate širu sliku. Bazirate se samo na to koliko život nije fer što ste ostali za nešto uskraćeni. Zavidite nekome na super poslu, ali ne shvatate da je ta osoba žrtvovala svoj privatni i porodični život zbog tog položaja i moći, i da sada, iako ima dobar materijalni status, nema vremena niti društva sa kojim bi, sa uživanjem, potrošila mukom stečeni novac. Čarls Bukovski kaže - "Nikad ne zavidite muškarcu na njegovoj dami. Iza toga se krije živi pakao." Nikad ne znate koliko truda, muke, neprospavanih noći, bola i odricanja je to na čemu zavidite nekoga koštalo. Jednom kada uspijete da sagledate situaciju iz svake perspektive i shvatite da medalja ima dva lica, tek onda možete da budete zaista srećni zbog uspjeha bliske osobe, i da budete tu da joj pružite utjehu kada naiđe na neuspjeh.

Međutim, zavist ne mora da bude samo nezdrava. Iz nje možete izvući i nešto dobro i pozitivno, nešto što će uliti vjetar u vaša jedra. Prije svega, treba priznati sebi da ste zavidni. Kada prigrlite svoje emocije, kakve god one bile, možete da naučite nešto od njih. Zavist može da vam otvori vrata kroz koja niste ni znali da vas je strah da prođete. Može vam ukazati na to šta je ustvari ono što želite od života, može vam rasvijetliti neku strast za koju niste ni znali da je u vama čučala sve vrijeme. Jer kada ste zavidni znači da vam je stalo. Jednom kada to osvjestite sebi, možete predanije i sa više motivacije da radite na stvaranju novih vještina. Međutim nije sve uvijek pod vašom kontrolom i nekad, koliko god željeli, na nešto ne možete uticati. Sa stvarima koje ne možete promijeniti možete se pomirite i nastaviti dalje sa svojim životom, znajući da osjećanje nesavršenosti nije nešto što je svojstveno samo vama, već ide ruku pod ruku sa tim što ste ljudsko biće.

Kada biste enegriju umjesto na omalovažavanje drugoga kome zavidite utrošili na pokušaj saznavanja šta je to što vam se toliko sviđa kod njega, i kako možete da iskoristite to saznanje za dalji rast i razvoj ličnosti, zavist bi se mogla pretvoriti u poštovanje prema toj osobi. I onda možete da razmislite i šta je omogućilo toj osobi da posjeduje to što vi nemate i kako učiti po njenom modelu da bi dosegnuli ono čemu težite.

Kada smo zavidni, brojimo tuđe blagoslove umjesto svoje. Fokusirani smo na tuđe uspjehe, a zanemarujemo sebe. Treba uvijek imati na umu šta je to na šta smo ponosni u svom životu, ali ne da bi izdigli sebe iznad nekoga, i tješili se kako smo najbolji, već da bi se fokusirali na ono što je stvarno bitno. Te neke sitnice u kojima se ne možemo porediti sa drugima, koje ne možemo dotaći rukom ili vidjeti očima, su toliko snažne da se i pored neprimjetnosti njihovo prisustvo ne može i ne smije zanemariti- snaga ličnosti, optimizam, sjećanja na sve one divne momente koje ste iskusili u životu, i naravno ljubav svojih najbližih ili prosta činjenica da smo živi, danas na ovaj divan sunčani dan.

( Ana Milošević )