Ne-pal(i)

Hvala Telekomu što se potrudio da olakša veze sa Nepalom: siguran sam da to građanima i jedne i druge države zaista puno znači. Možda bi bilo dobro da razmisle da istu stvar urade i sa Makedonijom, vjerujem da bi u ovom trenutku imali šta da kažemo jedni drugima, makar kad su politički savjeti i iskustva u pitanju.

Ono što se posljednjih mjeseci dešava u Makedoniji, prije dvije godine se trebalo desiti u Crnoj Gori. Naime, afera koja je skoro identična antologijskoj aferi „Snimak“, trese Makedoniju već duži period. Opozicija je došla do tajnih razgovora brojnih visokih makedonskih funkcionera koji dogovaraju razne vrste zloupotreba na štetu građana. Pričalo se o svemu, namještanju biznisa, ali i o izbornom inžinjeringu. Jedan konkretan primjer govori o dogovoru za prevoz penzionera u druge gradove na dan izbora kako ne bi mogli glasati.

Za razliku od crnogorske priče koja se završila anketnim odborom Skupštine, institucije koju je Vlada svjesno potpuno marginalizovala, makedonska opozicija je od starta izabrala kvalitetniji način borbe. Prvo su okupile sve anti-vladine snage, a onda su na zajedničkim konferencijama za novinare iznosili dokazni materijal. Tek tada je baš sve počelo da liči na Crnu Goru. Ne bi me čudilo da je Gruevski došao kod Đukanovića na časove za pripremu „minut, dva“ strategije.

Naime, vladajuća stranka je počela da organizuje mitinge podrške u svim gradovima, uz glavnu parolu da nova afera ima samo jedan cilj, pogodite: da destabilizuje Makedoniju. Identičnu poruku su papagajski ponavljali i čelnici vladajuće partije u Crnoj Gori kada se aktivirao „Snimak“. Sve što se otkrije protiv njih, kakav god to vid zloupotrebe bio, ima za cilj destabilizaciju države, a u našem slučaju (naročito u posljednje vrijeme) i ugrožavanje evroatlantskog puta. U Makedoniji su nakon toga tajne službe krenule korak dalje, pa su uz pomoć ekstremista sa značkom (kojih ima i kod nas), zauzimanjem jedne policijske stanice pokušali podići nacionalne tenzije i izazvati konflikte. Koristeći provjereno balkansko oružje, vjerovatno su željeli da pred međunarodnom zajednicom potrvde svoju demagogiju da su oni (baš kao i vlast u Crnoj Gori) čuvari mira, stabilnosti i međunacionalnog sklada, a da svi ostali koji nisu u nekom dilu sa njima, zapravo rušitelji i antievropejci. Kada im ni to baš nije upalilo, bez obzira što godinama sa sobom šlepuju nekolicinu korumpiranih lidera albanskih stranaka (prepoznajete sličnost sa Crnom Gorom), izveli su policiju da ih brani od sopstvenih građana.

U Crnoj Gori je nakon pokretanja afere „Snimak“ scenario mogao biti isti, uz malo drugačije aktere i suptilniju manekensku politiku koja se ovdje tradicionalno vodi. Međutim, kod nas je jedan čovjek, nikakvim zaslugama, htio slavu za sebe (a ni to nije dobio). Niti je opozicija djelovala sinhronizovano, niti je bila istrajna u namjeri da istjera istinu na vidjelo. Premijer je, prkoseći evropskim zvaničnicima, rekao da je to završena priča, pojedini mediji više to skoro da i ne pominju, a tužilaštvo i sudski organi su se, kao i uvijek, baš potrudili da sve procesuiraju na vrijeme.

I dok se region godinama lagano miri i ubrzano svađa, vlastodršci su kao jednojajčani blizanci. Odlično sarađuju na štetu građana. Vlast je ogledalo svakog naroda, a narod ogledalo naše duše. Tužna balkanska priča će trajati sve dok građani budu nasjedali na ovakve, priznaćemo, lako razumljive metode vladanja: održavaj nacionalnu svađu, korumpiraj pojedine koalicione i kvazi-opozicione lidere, Evropi plasiraj zbirku najljepših bajki i demonizuj kritičare svim nedozvoljenim sredstvima. Kada god ne što eventulano izmakne kontroli i dođe do javnosti, onda proglasi nacionalnu ugroženost, a opoziciju za državne neprijatelje.

Režimi koji ne razumiju demokratiju i ne vole istinu, su u principu uski, kruti i spremni na sve. Ipak, socijalna fizika određuje tačke ključanja, a tada prevare, medijske manipulacije, spinovi i lažni patriotizam ne pomažu. Koliko smo daleko od ključanja, ne znam, ali sam uvjeren da će stvar sazreti prije nego li što to oni koji su kreirali ovakav nakaradni sistem očekuju. Drago mi je da se u Makedoniji sa aferom nije deslio ono što se desilo Crnoj Gori, a nadam se da će i ishod biti različit. Nemam ništa protiv njihove vlade, ali kao i za svoje sugrađane, podržavam napore za pravdom i procesuiranjem nezakonitosti. Narod žaslužuje istinu samo ako se za nju stvarno bori, a oni to rade iz dana u dan. U takvim slučajevima, uvijek, bez obzira na dužinu procesa, stvari završavaju pozitivno.

Govorio je Viktor Igo: „Veličina jednog naroda ne mjeri se brojem, kao što se veličina čovjeka ne mjeri stasom. Njegova mjera je količina inteligencije i vrline koje posjeduje.“ Nadajmo se da će i balkanski narodi konačno pokazati svoje prikrivene gabarite.

Autor je magistar političkih nauka i poslanik u Skupštini Crne Gore

katakomba@hotmail.com

(Tekst je pisan prije posljednjih događaja u Kumanovu)

( Dritan Abazović )