Paleo dijeta: Kako su živjeli pećinski ljudi i šta su jeli?

Sasvim sigurno ste bar čuli, ako ne i probali, da postoji “paleo dijeta” – način ishrane kakav su imali naši daleki preci iz paleolita, odnosno u zoru kamenog doba. Mnogi “fitnes gurui” i drugi zagovornici raznih dijeta za mršavljenje tvrde da je način ishrane kakav su imali “pećinski ljudi” idealan i za današnje vrijeme, naročito ako se borite sa viškom kilograma.

U kamenom dobu ljudi su uglavnom živeli kao nomadi i lovci-sakupljači. Živeli su malim grupicama, hodali naokolo u potrazi za hranom i često mijenjali boravište kad hrane nestane. Lovili su životnje, ribu i insekte, brali voće i povrće, skupljali sjemenke – naizgled, vrlo zdrava hrana. No, u različitim oblastima ishrana je bila različita i najčešće ne tako raznovrsna – ljudi su gladovali i jelo se ono čega je bilo. Nekad samo meso, nekad samo sjemenke.

Mnogi naučnici tvrde su da je sve do prije oko 50.000 godina gotovo sva čovjekova hrana bila biljnog porijekla, a tek mali procenat životinjskog – mladunci životinja, jaja i insekti. Velike životinje kao antilope na primjer, bila su rijetkost i posebna gozba. Djeca su dugo dojena, ali nakon djetinjstva više nijesu jeli mliječne proizvode. U nekim oblastima raslo je više voća pa je ono činilo najveći dio jelovnika, dok su neke grupe, posebno one u hladnijim regijama, bile izuzetno uspješne u lovu i hrana im je uglavnom bila – meso.

Ishrana iz paleolita ne uključuje žitarice. One na velika vrata u ljudsku ishranu ulaze u neolitu, pokrenuvši veliku poljoprivrednu revoluciju koja sasvim mijenja život ljudi.

Neolit traje otprilike u periodu od 10.000. godine p.n.e do oko 2000. godine p.n.e, i u to vrijeme, najprije na istočnom Mediteranu čovjek je počeo da koristi žitarice koje su rasle divlje na tim prostorima. Kada je čovjek naučio kako da ih sam uzgaja, prvi poljoprivrednici više nisu lutali prostranstvima i selili se od skloništa do skloništa već su uz svoja polja žitarica gradili prve naseobine i u njima držali i životinje.

Način ishrane se brzo i dramatično promijenio. Dok su ljudi u paleolitu skupljali plodove i lovili, njihova ishrana je varirala ne samo sezonski, već i zahvaljujući tome što su se nomadi stalno kretali. Sa uzgojem žitarica i stoke i stalnim naseobinama, ishrana je postala znatno manje raznovrsna – nekoliko žitarica i proizvodi dobijani od stoke. Stariji Evropljani, lovci-skupljači plodova nisu nakon detinjstva koristili mlijeko i mliječne proizvode pa su imali intoleranciju na laktozu, za razliku od neolitskog farmera koji se na nju privikao.

Istraživači navode da su se po svoj prilici ljudi iz paleolita zdravije hranili nego njihovi potomci u neolitu jer su imali daleko raznovrsniju ishranu. Loša žetva kod poljoprivrednika izazivala je ogromnu glad u naseobinama. Takođe, uz jednoličnu ishranu, njihov značajno mirniji život, sa manje fizičkog napora i hodanja, u gusto naseljenoj zajednici, ipak je ostavljao posljedice na zdravlje – dijabetes, srčana i vaskularna oboljenja i brojne zarazne bolesti koje su se brzo širile.

Analizirajući takozvanu paleo dijetu, na čuvenoj američkoj Mejo klinici navode da su klinička ispitivanja potvrdila da postoje neke zdravstvene koristi od takvog načina ishrane, kao na primjer poboljšanje tolerancije na glukozu, gubitak tjelesne težine, bolja kontrola krvnog pritiska itd. Međutim, oni navode da je mana nedostatak integralnih žitarica i leguminoza (kao što su pasulj i sočivo), ali i mliječnih proizvoda kao dobrog izvora proteina i kalcijuma. Takođe navode i da je za mnoge ljude paleo dijeta preskupa, dok su mlijeko i žitarice ipak dostupniji izvori hranljivih materija.

Izvor: Nauka kroz priče

( Vijesti online )