Igalo: Septičke jame zagadile mineralne izvore

Ljekoviti izvori mineralne vode u Igalu ugroženi su septičkim jamama. U bližem i daljem okruženju izvora mineralne vode u području Provodine, Njivica i Sutorina registrovano ih je preko hiljadu. Sve septičke jame su upojne, što znači da se njihov sadržaj “cijedi” u okolno zemljište.

Institut Dr Simo Milošević u Igalu svoju međunarodnu reputaciju najveće i najpoznatije institucije za multidisciplinarno banjsko liječenje duguje mineralnom blatu koje pomaže pri liječenju mnogobrojnih oboljenja, a posebno reumatizma. Manje je poznata i nedovoljno iskorišćena mineralna voda koja se sada u Institutu miješa sa blatom i u vidu kupke za liječenje reumatskih ginekoloških i drugih bolesti i daje dobre rezultate. Voda se upotrebljava zagrijana na 36 - 38 stepeni C u kombinaciji sa hidrokinezi terapijom u bazenu, ali i kao hidroterapija pod pritiskom, za podvodnu tuš masažu, slanu kupku.

Ljekovite vode Igala od davnina se koriste i piju za regulaciju probavnih smetnji (žučna, želudačna i crijevna oboljenja) iako ne postoji nijedan uređen izvor koji bi garantovao sanitetsku ispravnost.

Mineralna voda izvire na nekoliko mjesta duž desne obale rijeke Sutorine i blizu njenog ušća u Njivicama. Za sada je za potrebe Instituta kaptirano samo najjače vrelo koje daje oko 30 litara vode u sekundi.

Iako je još prije trideset godina, na inicijativu prof.dr Milutina Živkovića koji je tada bio direktor Instituta, urađena Feasibility studija koja je pokazala da se uz određenu tehničku obradu mineralna voda iz Igala može flaširati i koristiti kao konzumna voda, taj projekat nikada nije realizovan. Projekat je podrazumijevao zabranu gradnje kuća, kako pored, tako i iznad izvora u području sela Žvinje.

Dr Ljubomir Radojičić je 1988. godine u svom magistarskom radu o mineralnim vodama Igala predložio mjere i zone zaštite izvora i njihovog slivnog područja. Iako je imao podršku tadašnjeg predsjednika opštine Toma Čeprnića i uglednog direktora Instituta “Dr Simo Milošević” profesora Živkovića , izvori nijesu zaštićeni.

To je vjerovatno bio i osnovni razlog zašto ideja komercijalne eksploatacije mineralne vode nikada nije dobila “zeleno svjetlo”. Godine koje su uslijedile karakterisla je ubrzana i često neplanska gradnja.

“Njivice su tipičan primjer kako se uništava i devastira prostor ,što dokazuje naš rasipnički odnos prema izuzetnoj prirodnoj i ekonomskoj vrijednosti ovog po mnogo čemu specifičnog obalnog prostora”, ističe dr Radojičić. Iako na tom području nema kanalizacionog kolektora, izgrađeni su čak i hoteli.

“Prema podacima o potrošnji vode u godini može se zaključiti da je preko 200.000 kubnih metara zagađenih voda završilo u plitkom Topljanskom zalivu. Razlog za ovakvo stanje je ogromna stihijska izgradnja koja nije bila usklađena sa izgradnjom komunalne infrastrukture, objašnjava dr Ljubomir Radojičić, koji je prije desetak godina učestvovao u projektu izrade katastra septičkih jama.

Dr Radojičić ne vjeruje da ćemo sačuvati izvore mineralne vode koje su veliko i rijetko prirodno bogatstvo.

“Nadao sam se da se sve može popraviti 'projektom stoljeća' - izgradnjom kolektora duž hercegnovske rivijere i izgradnjom fabrike za preradu otpadnih voda u Meljinama. Umjesto toga, ovaj projekat će se pretvoriti u 'grešku stoljeća' jer su planeri uspjeli da 'preskoče' i potpuno izostave najosjetljivije i najugroženije područje od Instituta 'Dr Simo Milošević' do Njivica, gdje neće biti izgrađena kolektorska mreža”, ističe dr Radojičić.

“Ovu grešku od preko 30 miliona eura će ipak plaćati građani Herceg Novog kroz višestruko uvećanu cijenu vode, a Topljanski zaliv će i dalje biti zagađen”, zaključuje dr Radojičić.

Vodu su počeli da istražuju još Austrijanci

Vojni ljekari Austrougarske prvi su, još davne 1875. godine, pisali o mineralnim, ljekovitim izvorima u Igalu. Ove vode su proučavane u više navrata, prvi put 1936. Godine u Višiju (Francuska) . Prvu kompletnu anjalizu uradio hrvatski hemičar S.Miholjić.U hemijskom pogledu ove vode mogu svrstati u natrijum-hloridne (murijatične) vode. U svojoj kompoziciji minerala, voda sadrži najviši nivo hlorida, hidrokarona, sulfata, kalcijuma, magnezijuma.

( Slavica Kosić )