Da li treba planirati budućnost?

Koračati svaki dan kroz život nije lako. Nikad sa sigurnošću ne možete znati šta vas čeka iza ćoška, hoće li vas udariti auto na pješačkom prelazu, ili ćete možda baš danas dobiti na lotou. Ova dešavanja, bila pozitivna ili negativna, za organizam predstavljaju stres, od kojeg svim snagama pokušavate da se odbranite. Zato planirate. Planiranjem dajete sebi (lažnu) sigurnost i mir, jer kada mislite da znate kako će se odvijati stvari u budućnosti za vas, možete da udahnete punim plućima, bez anksioznosti koja guši i pritiska. Ali da li je tako? Da li svojim planovima vi zapravo sebi stvarate pritisak da ako ste tako planirali tako i mora da bude i onda bježeći od anksioznosti upadate pravo u njenu zamku? I šta se događa ako se ti planovi izjalove? Kako dalje kada sve ono za čim ste maštali, što je u vašoj glavi bilo toliko čvrsto, skoro da se moglo opipati, se razbilo u paramparčad, sitne djeliće onoga što je nekad bila vaša sigurnost? Budući da ne umijete da se snađete u novoj surovoj realnosti kakvu niste očekivali, depresija može lako da postane njen dio. Da li onda treba planirati budućnost ili ne? I ako da, kako i na koji način?

Na krajevima kontinuuma od spontane akcije do planiranja i težnje ka potpunoj kontroli, nalaze se dva tipa ličnosti. Na jednoj strani su ljudi koji imaju svoj konkretno koncipiran životni plan za dosezanje cilja kojem teže, i od kojeg ne odustaju ni po koju cijenu. Ove osobe krasi motivisanost i fokusiranost zbog čega zamišljeno često i ostvare. Međutim, pitanje je koliko su stvarno srećni. Život prolazi ispred njihovih noseva, jer u tom grčevitom držanju za osmišljeni plan propuštaju da uživaju u malim svakodnevnim stvarima. Kreativnost i spontanost, očigledno, nisu nešto čime se mogu pohvaliti. Takođe, ako im život na teži način pokaže svoju nepredvidljivost i primora ih da njihov plan promijene, to može lako postati okidač za depresiju, u ekstremnim situacijama čak i za suicid, jer ljudi to doživljavaju kao smak svijeta. Dali su vam otkaz, a obećavali ugovor za stalno? Planirali ste da provedete život sa jednom osobom, ali je ona ipak na kraju tražila razvod? Možete samo da zamislite koliko je teško u ovakvim situacijama nekome ko vidi svoj unaprijed smišljeni plan kao jedinu soluciju, i kao nešto što se moralo desiti, tako i nikako drugačije. Ova osoba svojim nerealnim očekivanjima o sigurnoj i u potpunosti kontrolisanoj budućnosti sama sebi stavlja lance svojom užasnutosti novonastalom situacijom.

Na drugom kraju kontinuuma su ljudi koji nemaju ispred sebe unaprijed određenu stazu kojom će ići, nemaju životni plan, žive u trenutku, što ih čini mnogo otvorenijima za nove mogućnosti i opcije koje mogu iskrsnuti. Njih najčešće kroz život vode emocije što im omogućava da uživaju u potpunosti u ljepoti dana, ali sa druge strane, ako prolaze kroz depresivnu fazu, zbog nedostatka usmjerenosti često ne uspijevaju da pronađu smisao života. Jer razlog zašto mnogi ne napreduju jeste upravo zato što ne znaju kuda idu. Ove osobe često entuzijastično počnu nešto, i to ih drži sve dok imaju energije, ili dok im nešto drugo ne privuče pažnju. Zato djeluje da započinju stalno nove projekte bez završavanja starih, zbog čega se rasplinu u širinu, umjesto da idu napred. Međutim, ta ležernost ophođenja prema životu često zna da bude pokazatelj njihove neambicioznosti, pa se ovakve osobe rijetko srijeću u važnim poslovnim krugovima. Često prekasno shvate da je dragocjeno vrijeme prošlo bez fokusiranosti koju planiranje nosi sa sobom, pa imaju živote ispunjene kajanjem.

Najkorisnije je, naravno, kao i u većini situacija, na kontinuumu planiranja biti negdje na zlatnoj sredini. Nekad, kada situacije ne zavise od vas, najbolje je dozvoliti stvarima da idu svojim tokom. Ne možete imati potpunu kontrolu nad životom, pa puštiti da život sam po sebi iskristališe neke odluke prije nego što ih donesete, može da bude baš ono što vam treba da lakše pregurate dan. Samo tako možete da uživate punim plućima, fokusirani na sadašnji trenutak, ili stručno, da budete u stanju mindfulness - prisutni sada i ovdje. Međutim, za neke stvari u životu, razmišljanje unaprijed je obavezno, jer pripremanje, anticipacija i donošenje pravih, smišljenih izbora omogućava ispunjeniju budućnost i razvoj ličnosti. Znači, nije pitanje da li planirati ili ne, već kada planirati i na koji način. Kako iskoristiti sve pozitivne strane planiranja, ubirati zaslužene tantijeme kada fokusirano dođemo do željenog cilja, ali bez razbijanja glave o tome šta će biti i kako će biti, i šta ako ništa ne pođe po planu?

Prvenstveno, ako hoćete da vam život bude jednostavniji, umjesto da se zamarate sa tim što će biti za pet godina, da li ćete uspjeti do tada da se zaposlite na radno mjesto iz snova ili dobijete dijete i šta raditi ako se to ne ostvari, korisnije je praviti mini planove na kratke staze. Uvijek je važno imati cilj, i ono što možete i treba da uradite sada, jeste gledati kako danas postići biti korak bliže tom cilju. Za to vam trebaju što specifičniji mini planovi. Obećanje sebi da ćete se truditi da trenirate i živite zdravo, nije plan. Potrebne su konkretne i detaljnije smjernice - treniraću tri puta sedmično, tim satima, te vježbe. Takođe, kod sastavljanja planova važno je biti realističan, i uvijek uzeti u obzir šta su moguće prepreke. Jer ako plan napravite preambiciozno rizikujete da snizite svoje samopouzdanje jednom kada ne budete mogli da ga ispoštujete, a ovo je na duže staze jako obeshrabrujuće.

Međutim, možda je i najbitnije naglasiti, imati plan ne znači držati se njega frenetično i po svaku cijenu. Adaptirati ga, promijeniti ga vremenom tako da bude u skladu sa novonastalim situacijama i činjenicama, a i dalje biti gonjen istom strašću ka nepromijenjenom cilju, to znači koristiti planiranje na najbolji način. Najbitnije je moći se osloniti na sebe, biti samom sebi uzdanica. Ljudi koji na trenutne neočekivane okolnosti gledaju kao na izazov, a ne kao na prepreku, su ljudi koji sebe bezuslovno prihvataju, takve kakve jesu. Oni imaju dovoljno samopouzdanja da znaju da će se izboriti sa svim što im život nametne, koliko god ih nove situacije dočekale nespremne. Samo ovako, fleksibilni i sigurni u sebe i svoje sposobnosti možete da, oslobođeni presija koje sami sebi namećete, ne brinete šta će biti sutra, jer šta god da bude, vi ćete se snaći, kao što ste dokazali sebi i svijetu već mnogo puta do sada.

( Ana Milošević )