Ćute o preispitivanju presude: Štiti li Tužilaštvo Ivanovića?

Prema Krivičnom zakoniku, u krivičnim djelima u kojima je zaprijećena kazna do godinu dana zatvora propisano je da apsolutna zastara nastupa nakon četiri godine od izvršenja djela. Međutim, u istom zakonu piše da to pravilo ne važi za maloljetnike, odnosno da u slučaju kada je oštećeno maloljetno lice, zastara počinje da teče od njegovog punoljetstva

146 pregleda18 komentar(a)
Petar Ivanović, Foto: Boris Pejović
08.10.2018. 11:39h

Iz Tužilaštva neće da saopšte da li će tražiti preispitivanje presude kojom je poslanik DPS-a Petar Ivanović zbog zastare oslobođen optužbi za saobraćajku u kojoj je povrijeđena djevojčica.

Vrhovni sud je u junu donio obavezujući pravni stav - da u postupcima u kojima su oštećena maloljetna lica ne teče zastara krivičnog gonjenja dok djeca ne navrše 18 godina.

Po tom stavu, postupak protiv bivšeg ministra zastarijeva tek za četiri godine.

“Vijestima” iz tužilaštva, međutim, ni nakon nedjelju dana čekanja i insistiranja na odgovoru, nije rečeno da li će tražiti preispitivanje presude.

Iz Vrhovnog suda ranije je “Vijestima” rečeno da taj sud ne može odlučivati o tome, ukoliko Vrhovno državno tužilaštvo ne podnese zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Iz tog tužilaštva, kao i iz Višeg suda, ranije su bili kategorični da je postupak protiv Ivanovića zastario, ali ih je u međuvremenu demantovao Vrhovni sud.

U odluci Vrhovnog suda pojašnjava da je takav stav donesen nakon što su se u praksi sudova pojavila različita tumačenja Krivičnog zakona u vezi s tim pitanjem.

Predsjednik krivičnog odjeljenja - sudija Radule Kojović, predsjednica suda Vesna Medenica, sudija Petar Stojanović, Miraš Radović, Stanka Vučinić i Svetlana Vujanović, na sjednici 13. juna donijeli su pravni stav da “apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja za krivično djelo učinjeno na štetu maloljetnog lica nastaje u svakom slučaju kada protekne dvostruko vrijeme koje se po zakonu traži za zastarjelost krivičnog gonjenja, ali zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje da teče od dana kada je maloljetno lice navršilo osamnaest godina, a ne od dana kada je krivično djelo učinjeno, niti kada je posljedica nastupila”.

Podgorički Viši sud zaključio je ranije da je još 2. oktobra 2014. nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja u postupku protiv Ivanovića, kome se sudilo da je vozilom udario djevojčicu.

Odluku je donijelo vijeće na čijem je čelu bila sutkinja Evica Durutović, a članovi - sudija Miroslav Bašović i Dragica Vuković.

U njihovoj odluci zaključuje se da se saobraćajka dogodila 2. oktobra 2010. i da je apsolutna zastara nastupila četiri godine kasnije, odnosno 2. oktobra 2014. godine, iako je djevojčica koju je udario automobilom još maloljetna.

Prema Krivičnom zakoniku, u krivičnim djelima u kojima je zaprijećena kazna do godinu dana zatvora propisano je da apsolutna zastara nastupa nakon četiri godine od izvršenja djela.

Međutim, u istom zakonu piše da to pravilo ne važi za maloljetnike, odnosno da u slučaju kada je oštećeno maloljetno lice, zastara počinje da teče od njegovog punoljetstva.

Ivanović je optužen za ugrožavanje javnog saobraćaja iz nehata, za šta mu je prijetila novčana kazna ili zatvor do godinu.

Prema optužnom predlogu, Ivanović se nije vozilom zaustavio na pješačkom prelazu kako bi propustio djevojčicu, usljed čega je udario lijevom bočnom stranom automobila.

Ivanović je u vrijeme kada se desila saobraćajka radio kao glavni ekonomski savjetnik bivšeg premijera i sadašnjeg predsjednika države Mila Đukanovića.

Kontroverzna vještačenja oslobađala Ivanovića

Suđenje u podgoričkom Osnovnom sudu obilježila su različita i kontroverzna vještačenja.

Vještaci Mašinskog fakulteta Sreten Simović, Zoran Miljanić i Tijana Ivanišević zaključili su ranije da je vozilo Ivanovića bilo zaustavljeno i da je djevojčica naletjela na njegov automobil, odnosno da je kriva zbog saobraćajke prije šest godina.

Vještak Goran Čarapić, međutim, bio je kategoričan da je Ivanović vozilom u pokretu udario djevojčicu na pješačkom prelazu, dok je vještak Darko Savićević tvrdio da se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je do udara došlo na pješačkom prelazu i ostavio mogućnost da je djevojčica naletjela na zaustavljeno vozilo.

Upravo na tu mogućnost, pozivao se i ministar - da vozilo nije bilo u pokretu i da je djevojčica prije pješačkog prelaza natrčala na njega.

Za vrijeme trajanja postupka sud nije uspio pronaći ni djevojčicu, ni njene roditelje da daju iskaz u postupku.