Raičević: Obavezan referendum o ulasku u NATO

Podrška Alijansi u Crnoj Gori je prilično precizan moralni barometar društva, kazao je predsjednik Mirovnog pokreta Ne u rat – Ne u NATO, Gojko Raičević, navodeći da o eventualnom učlanjenju mora biti odlučeno na poštenom referendumu, sa jasno definisanim pitanjem i uslovima.

Raičević je rekao da je cilj aktivnosti pokreta Ne u rat – Ne u NATO, i za neutralnost da otrgnu od zaborava žrtve NATO agresije i stalno podsjećanje na činjenicu da je taj savez, kako je kazao, mračna sila koja porobljava države i narode širom svijet.

Prema njegovim riječima, odluka o eventualnom učlanjenju Crne Gore mora biti donijeta na poštenom referendumu, sa jasno definisanim pitanjem i uslovima, nikako drugačije.

"Onaj ko pristane na neravnopravne uslove biće tretiran na isti način kao što će i NATO vojnici biti tretirani. Dakle, odnosićemo se prema njima na isti način kao sa okupacionim snagama na našem tlu. Naoružani strpljenjem bezbrižno čekamo rasplet situacije uz stalno podsjećanje šta je to NATO, šta su donijeli nama prije 16 godina i šta donose širom planete“, rekao je Raičević agenciji MINA

Kako je, kazao, NATO je sinonim za krv, patnju i nepravdu. „A to je dodatni motiv da ne odustajemo od onog što je naš moto – Ne u rat – ne u NATO“.

Komentarišući nedavne navode premijera Mila Đukanovića da 38 odsto građana Crne Gore podržava članstvo u Alijansi, Raičević je kazao da je premijer za poslednjih četvrt vijeka mnogo toga rekao i porekao.

„Mislim da niko ozbiljan ne uzima njegove izjave za tačne. Višedecijski premijer je za poslednjih četvrt vijeka u svojim izjavama uključio sve moguće ideološke pozicije. Dakle, iz te šume izjava, vrijednosnog i političkog galimatijasa moguće je izaći samo na jedan način – ne osvrtati se na to“, kazao je on.

To što je rekao premijer je, smatra Raičević, izvjesno najava da će koristeći poznate metode represivnog aparata pokušati da „podigne“ nivo podrške tom, kako je naveo, zločinačkom savezu.

„Iskreno, bilo koji nivo podrške NATO-u nas duboko ljudski zabrinjava, pa makar se on kretao oko 30 odsto koliko govore neka naša istraživanja“, naveo je Raičević.

To, dodao je, nije pitanje ideologije, shvatanja politike ili geopolitike, već duboko moralna zapitanost – kako je moguće da danas neko podrži ubicu naše djece.

„Juče i danas naše, sjutra neke druge djece diljem planete. Sa kakvim to ljudima živimo? Kako je moguće da se neko ko obično licemjerno veliča grandiozna djela Svetog Petra Cetinjskog u našoj istoriji, istovremeno olako preda njegovom prokletstvu“, upitao je Raičević.

Prema njegovim riječima, podrška NATO-u u Crnoj Gori je prilično precizan moralni barometar društva.

„Nikom normalnom, ako izuzmemo Đukanovića, valjda nije u interesu da „podiže“ taj procenat“, kazao je Raičević.

On je rekao da pokret Ne u rat – Ne u NATO funkcioniše nekim svojim zacrtanim tokom i ima stalne aktivnosti, bez obzira na to šta rade NATO promoteri.

„Promocija NATO kroz maltretiranje građana sa pričom o „sigurnoj budućnosti“ ispod NATO kišobrana je najjača antinato kampanja. Sa takvom promocijom NATO „vrijednosti“ raste broj građana koji se protive ulasku Crne Gore u taj ratni savez, tako da je naš dio posla da ismijavamo njihove napore sa ciljem da povećaju podršku građana za ulazak u NATO“, naveo je Raičević.

Tako da su, dodao je, svi zadovoljni. „Oni uzimaju novac od Amerikanaca i drugih, a mi bilježimo stalni rast protivnika integrisanja u tu ratnu alijansu“.

„Građani svjedoče da njihove skupe kampanje obesmišljavamo sa našim finansijski skromnim, ali dobro pripremljenim gerilskim akcijama“, naveo je Raičević.

On je, upitan da li smatra da je dio javnosti koja ne podržava NATO integraciju Crne Gore dovoljno aktivan, rekao da bi bio srećniji kad bi to pitanje bilo upućeno nekom od akademika CANU-a, univerzitetskim profesorima.

„Koji su, iako zaštićeni kao polarni medvedi, ipak odlučili da prespavaju ovaj period „velikih odluka“. Primjetno je da i pored epohalnih krađa, nezamislivih političkih odluka, ukidanja srpskog jezika iz školskih ustanova, prekrajanja istorije, priznanja lažne države Kosovo, intelektualna elita hrabro ćuti začaurena u svojim, sebi bitnim, akademskim titulama. Normalno čast rijetkim izuzecima“, naveo je Raičević.

( Mina )