Luksuz

Kako je krenulo i vazduh koji udišemo uskoro će postati - luksuz. A tek voda. Cio svijet bruji o tome da će uskoro doći do krize s vodom, pa eto prilike da se i tu razreže kakva taksa na luksuz. Neće biti lako naplaćivati nekoliko centi po udisaju, ili gutljaju, ali, naći će način i to da evidentiraju. Korak po korak: a onda će nam neko lasno objasniti da je i sam život u Crnoj Gori - luksuz. I to veliki.

Premijer je nedavno objavio da je automobil luksuz, te da se gorivo za taj luksuz mora (uzgred, kažu neustavno) oporezivati. Riječ luksuz, vrlo prisutni latinizam (luxus) prema rječnicima znači: raskoš, raskošnost, sjaj, obilje; ljubav prema sjaju i raskoši; ono bez čega se može, tj. ono što nije neophodno za život.

Pare do kojih će tako (kažu neustavno) doći, premijer ima namjeru uložiti u (pre)skupi auto put.

Koji za Crnu Goru nije luksuz, iako neće biti povezan ni sa jednim drugim autoputem, odnosno biće neka vrsta autoputa-ostrva. Ali crnogorski ljubitelji luksuza (tj. vožnje) moći će da uživaju u toj raskoši kojom je ovaj napaćeni narod darivala vlada. Sa Kinezima, naravno.

Na premijerovu izjavu javnost je gromoglasno reagovala. (Mora da će biti surovo kažnjen na narednim izborima, stroga i pravučna kakva je, crnogorska javnost ne zaboravlja...) Od čovjeka koji nosi neprijavljeni časovnik vrijedan preko sto hiljada eura očekujete unekoliko drugačiju predstavu o luksuzu. Taj momenat je takođe znakovit: kada elita koja se odavno teško opjanila luksuzom, pa im ništa više nije dovoljno, označi gorivio luksuzom, onda se to jedino može nazvati - perverzijom. Porijeklo toga luksuza je naravno tema za drugu, mnogo strašniju, priču. Ali, ako ništa drugo, mogu se naslutiti gabariti demagogije koja biva vidljiva nakon ovakvih izjava.

Jedan satriji gospodin ispričao mi je da su Crnogorci prije Drugog svjetskog rata, tamo, tridesetih godina, automobil nazivali - luksuz. U konstrukcijama tipa “Došao sam luksuzom do Podgorice”. Nisam čuo nigdje drugo za takav naziv, ali, ovdje je zanimljiv jer bi mogao dati preciznu mjeru koliko crnogorski premijer kaska za stvarnošću. On je negdje u tridesetim godinama, Hemingvej je još mlad i žestok, Greta je najljepša, a u Pragu i Beču se igra najbolji fudbal u Evropi... Njemci se naoružavaju, a Staljin glađu mori Ukrajinu... A naš premijer ne zna gdje je. E, to je - luksuz. U ovakvom vremenu imati političara koji nije baš siguran u kojem dobu živi. Ovdje biste mogli precizno izmjeriti koliko je Đukanović - prevaziđen političar.

Savremena, postmoderna politika definitivno je, dobrim dijelom sačinjena od reverzija (i perverzija, kao što vidjesmo), kakve u neka ranije vremena ne bi prošla ni u nekom ćošku planete, u nekoj trećesvjetskoj zabiti... Samo što je crnogorski predsjednik, sasvim razborito, uostalom, izbjegao odlazak u Moskvu, čovjek se zatekao u - Galipolju!? O čemu se radi? Što će Filip u Galipolju, sto godina poslije jedne od najkrvavijih bitaka Velikog rata. Koju su saveznici na čijoj strani je bila Crna Gora izgubili. Toliko ubjedljivo da je pobjednik te bitke, turski genertal Kemal-paša, postao najpolularniji čovjek u imperiji. Što će se pokazati kao dobro za Tursku - isti će čovjek napraviti modernu tursku republiku. Ali, kad sam vidio da Filipa brani profesor Kilibarda - sve mi je bilo jasno. On sebi može dozvoliti takav luksuz.

Reklo bi se da ovih dana u Crnoj Gori sve pršti od luksuza. Ali, tu je čovjek koji će nas podsjetiti što je luksuz i kako ga - naplatiti. Siguran sam da je i sopstvenu kolekciju satova založio kao donaciju za izgradnju auto puta, prije nego što je građanima saopštio da će luksuzni benzin poskupiti. Nije to loša strategija - ako svi iz dvorskog kruga prilože po jedan sat, eto bar kilometar auto puta...

( Balša Brković )