Kilava vlast, opozicija i javnost još gori

Što gore - to bolje, mogao bi postati novi slogan Vlade premijera Andreja Plenkovića, koja će uskoro obilježiti dvije godine otkako je na vlasti. Gotovo da nije bilo dana kada netko u ovoj zemlji nije najavio skori pad Vlade ili, barem, prognozirao da će premijer Plenković morati raspisati prijevremene izbore, a u stvarnosti, njegova vlast je čvrsta kao klisurina, kako se nekada pjevalo.

Jer, prema recentnim istraživanjima, Plenković i njegovi pobočnici u Vladi i HDZ-u, morali bi biti ozbiljno zabrinuti. Smjer kretanja zemlje, kao svojevrsni pokazatelj društvenog optimizma, podupire tek 19,8 posto građanki/građana, dok čak 72,4 posto ispitanika/ca smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Usto, najnegativniji političar u Hrvatskoj je premijer Plenković s izborom od 25,4 posto, a kad je riječ o nepodršci politici Vlade u ovomjesečnom istraživanju, ona iznosi stabilno visokih 54,7 posto.

Slične rezultate nude i ostala istraživanja, tako da, zapravo, sve ukazuje da današnju Hrvatsku predvodi duboko nesimpatična vlast, koja je pritom očito umočena u duboke korupcijske afere, od Agrokorovih borgova do SMS-ova kojima se spašavao Zdravko Mamić i nestanka sudskih spisa, koji, možda, kompromitiraju Milijana Brkića, doskora HDZ-ova politkomesara zaduženog da vladajuća stranka ne skrene s pravog puta.

Ekonomiju spašava turizam, ali stabilnost je ozbiljno narušena beneficijama za braniteljsku oligarhiju, dubiozama brodogradilišta, starenjem stanovništva, a najavljena mirovinska reforma mogla bi izazvati opravdan socijalni bunt.

Napokon, ni rezultati Hrvatske u Europskoj uniji ne izazivaju optimizam, a Plenkovićeva diplomatska karijera najčešće se komentira kao dokaz da Vladu vodi “briselski birokrat”, kako mu tepaju desničari.

Bilo bi, dakle, i više nego logično kada bi HDZ bio na koljenima, otprilike kao u posljednjoj godini mandata Jadranke Kosor, kada je bilo jasno da će na idućim izborima doživjeti debakl i završiti u opoziciji.

Ali, avaj. Umjesto predstojeće kataklizme, HDZ je i dalje najpopularnija stranka u Hrvatskoj sa 27,5 posto (prema 27,2 posto iz rujna). S druge strane, kao da oni vode zemlju koja se naginje poput broda u oluji, protivnici su sve slabiji - SDP je zabilježio novi najniži rezultat i sada je na 17,7 posto u odnosu na 18,1 posto iz rujna, Živi zid je na trećem mjestu s izborom od 12,4 posto (malo manje od prošlomjesečnih 12,7 posto), a negativni rezultat zabilježio je i Most s izborom od 6,0 posto (prije mjesec dana 6,8 posto).

Kilava vlast, još gora oporba i javnost koja bespogovorno pristaje na sve što joj se servira. Afera za aferom pretvara svakodnevicu u neprekinuti niz Big Brothera ili Kardashiana, umjesto stvaranja kritične mase koja će se pokrenuti jer sve što se događa dugoročno će utjecati na živote svih stanovnika ove države. Tako izgleda Hrvatska, dvadeset i sedam godina otkako je Sabor na današnji dan, 8. listopada 1991., jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ, čime je Hrvatska postala nezavisna i samostalna država.

U to vrijeme povijest se stvarala nevjerojatnom brzinom. Do Nove godine bilo je oslobođeno 70% državnog teritorija, već sredinom siječnja 1992., Hrvatska je postala međunarodno priznata, a u travnju je primljena u Ujedinjene narode. Za samo šest mjeseci prijeđen je put od Inina podruma u Šubićevoj do UN-a na East Riveru. Ali u idućih 27 godina Hrvatska je još uvijek daleko od najvažnijeg ideala, a to je stvaranje dobrog društva.

(jutarnji.hr)

( Robert Bajruši )