Šta povezuje Dodika i brazilskog Trampa

Gotovo je sigurno da će novi predsjednik Brazila, latinoameričkog džina, biti bivši kapetan vojske Žair Bolsonaro, koji je prije samo nekoliko mjeseci bio relativno nepoznat, čak i u svojoj zemlji.

Bolsonaro (63) je godinama bio prisutan u javnom životu i ostavio je trag, iako ne veliki, kao čovjek ultradesnice, spreman da vrijeđa žene koje mu se suprotstave, koji je zgađen homoseksualnošću, koji odobrava vojnu diktaturu u kojoj su ubijani i mučeni ljevičari između 1964. i 1985, piše ugledni britanski novinar Džon Lojd.

U prvom krugu predsjedničkih izbora 7. oktobra, Bolsonaro je odnio ubjedljivu pobjedu - 46 odsto glasova u odnosu na 29, koliko je osvojio Fernando Hadad, ministar u vladi Radničke partije, koja je vodila Brazil 13 godina i kojoj su, po svemu sudeći, odbrojani dani.

Daleko od Brazila, u Bosni i Hercegovini, sa 3,5 miliona stanovnika, 60 puta manje u odnosu na brazilskih 211 miliona, još jedan jako nacionalistički političar, Milorad Dodik, pobijedio je istog dana na izborima za srpskog člana predsjedništva BiH, navodi Lojd u kolumni za Rojters. Dodaje da je Dodik prijetnja za krhku ravnotežu moći u tom dijelu bivše Jugoslavije - „koji je mali, ali ima potencijal da vrati u život animozitet koji je bio potisnut“.

Lojd, suosnivač Rojters instituta za novinarstvo pri Univerzitetu Oksford, kaže da ove „veoma različite ljude u prilično raznolikim društvima“ povezuje to što su dio sve glasnijeg trenda širom svijeta. „To je imperativ ‘mi na prvom mjestu’: mi nacija, mi etnička grupa, mi narod koji ima štetu, a ne korist od globalizacije; mi koji želimo jednostavna rješenja, a ne beskrajnu debatu, mi koji smo spremni da to trampimo za red i mir, i čvrstu ruku“.

Što se tiče Bolsonara, on će uskoro imati vlast i možda sklonost da oživljava jezive podjele iz prošlosti i primorava državu da se okreće prema unutra, da ponovo zapadne u animozitet i strah koji je naizgled bila ostavila za sobom, piše u komentaru.

U prvoj deceniji novog vijeka u Brazilu, Luis Injasio Lula da Silva, radikalni socijalista iz radničke klase, slijedio je tržištu naklonjeni pravac prethodnih vlada kada je došao na vlast 2003. Tokom osmogodišnje vladavine, vodio je Brazil ka prvoj postavi svijeta. Država je bila demokratska, sa ambicioznim programima protiv siromaštva, ali sa ekonomskom politikom koju je odobrio MMF, podsjeća Lojd. Ističe da je to bila država čiji je napredak u ekonomiji i u generalnom poštovanju svjetskih elita omogućio Luli ulogu na svjetskoj pozornici, prije svega u posredovanju u latinoameričkim sporovima. Međutim, slika brazilske zbilje je Lula u zatvoru, gdje služi 12-godišnju kaznu za korupciju.

Britanski novinar piše da je najštetnije za Radničku partiju, što istovremeno najviše pomaže Bolsonaru, velika istraga koja je proteklih nekoliko godina otkrila korupciju u svim strankama. Umiješani su i Lula i njegova nasljednica Dilma Rusef. Protiv Bolsonara, koji ranije nije bio na funkciji, nema optužbi za korupciju.

Što se tiče Dodika, Lojd piše da njegova pobjeda izaziva strah da će se mukom postignuti kompromis, koji je održavao mir u Bosni 23 godine, sada raspasti, i da će se mržnja, „koja je prigušena ali ne i iskorijenjena, ponovo rasplamsati u sukob.

„U vodećoj ekonomiji Latinske Amerike i na evropskom poprištu neprijateljstava koja i dalje tinjaju, jedan čovjek je izabran, a drugi samo što nije, pri čemu nijedan ni drugi nisu skloni kompromisu, nego sukobu. Zato što etiketiraju liberale i mirotvorce kao nedjelotvorne, pridobijaju podršku naroda pričom da će ispraviti stare greške, stvarne ili imaginarne, stavljajući svoj narod uvijek na prvo mjesto, nedavni izbori su loša vijest za napeti svijet“, zaključuje Lojd.

( Angelina Šofranac )