DANAS, SJUTRA
Bebin NATO
Danas Beba komanduje Crnom Gorom, postrojava i razvrstava, ko je za NATO, a ko protiv! Dok preko noći, sa Đukanovićem u Daliju sastavlja računicu koliko će nakon još jedne, ovog puta NATO pobjede, ,"ispasti dobri"
Njemački filozof Karl Jaspers na kraju rata, u pismu Hani Arent objašnjava kako prvi put nakon 1933, i dolaska Hitlera na vlast, pred slikom sravnjene i poražene domovine Njemačke, suočen, kako kaže, sa posljedicama čije se ogromne razmjere još ne mogu sagledati – tada, 1945, prvi put osjeća olakšanje. Pojednostavljeno Jaspers kao da poručuje – stigla nas je zaslužena kazna.
Bez namjere da povlačim paralele ili izjednačavam neke političke projekte, ponovio bih te strašne riječi – slično je bilo i 1999. Ravnanje terena od strane NATO avijacije na području Srbije i Crne Gore, selektivno gađanje ciljeva, nevini izgubljeni životi, razaranje zemlje, sve to ličilo je na tragično Jaspersovo "olakšanje".
Za sve one koji su bili svjesni da je to prevashodno Miloševićev rat. Isti onaj koji je vodio prvo u Sloveniji, krvavo u Hrvatskoj, najkrvavije u Bosni i na kraju u svom dvorištu. Protiv sopstvenog naroda, a zarad očuvanja vlasti.
Te 1999, izbor nije bio za ili protiv NATO kampanje već za ili protiv Miloševića. U dubljem, Jaspersovom smislu to je bilo pitanje suočavanje sa sopstvenom odgovornošću, ličnom i kolektivnom, za sve ono što je jedan banditski režim počinio u ime svog naroda prethodnih godina.
Svako ko je imao hrabrosti da se suoči sa tom odgovornošću završavao je u grupi izdajnika, NATO lokatora. Nije nam smetalo toliko to žigosanje od strane onih koji su podržavali ili žmurili na sve Miloševićeve (i Đukanovićeve) prethodne ratove i zločine, već društvo sa onima koji su, iz ličnih interesa i pod pritiskom američkih ucjena, postali dio istog dijela zajednice.
Đukanoviću ni danas, a kamoli te 1999. nije bilo do suočavanja sa prošlošću jer bi ga to odvelo na mjesto zajedničkog velikog zločina, počinjenog sa Miloševićem. Još manje je čitao Jaspersa i razmišljao o metafizičkoj i moralnoj odgovornosti.
Kao tzv. pragmatični političar on je prihvatio savez sa Amerikom u obaranju režima u Beogradu koji mu je donio očuvanje vlasti, bujanje tranzitnog biznisa, ilegalno bogaćenja i sve ono što ga i danas drži na tronu.
NATO je opet tema. Treba da nas pozove u članstvo, a mi da obezbijedimo podršku javnog mnjenja. Iako je tema aktuelna više od dvije godine, Đukanović za nju nije pokazivao značajan interes. Da bi partnerima sa Zapada pokazao kako opet ,,bez njega" nema ni podrške građana. Tek ćemo vidjeti šta su Đukanoviću obećali Vašington i Brisel da bi navukao polovičnu ili natpolovičnu podršku javnog mnjenja. Upaljeni su motori DPS mašine za kupovinu te većine. A saradnik surčinskog klana Beba Popović je dobio zadatak da koordinira propagandu i spinuje medije. Do podne za NATO članstvo, popodne protiv neprijatelja režima! Možda uskoro Beba dobije grant za uređivanje Informera i Minut,dva…
Kakav cinizam. Pomenute 1999. kada se u Crnoj Gori iz ovih ili onih razloga branila normalnost od posljednjeg i najžešćeg juriša Miloševićevih falangi, pomenuta Beba je ubjeđivala Legiju u prednosti prijateljstva sa Đinđićem, dok je s druge strane, sa Čumetom dogovarao podjelu plijena kad se uzme vlast. Kasnije će na tu temu Tijanić pisati o "lakiranoj bubašvabi" i vremenu kada je Srbijom, resursima, medijima, novcem, životima, raspolagalo pet ljudi. Jedan od njih bio je i VBP. Birajući između nacionalista i kriminalaca, Zapad je izabrao kriminalce.
Da li se danas u Podgorici ponavlja ista priča. Beba komanduje Crnom Gorom, postrojava i razvrstava, ko je za NATO, a ko protiv! Dok preko noći, sa Đukanovićem u Daliju sastavlja računicu koliko će nakon još jedne, ovog puta NATO pobjede, "ispasti dobri"! Tužna slika zarobljene zemlje. Na jednoj strani imamo relikviju nacionalista koji najavljuju proteste za odvraćanje Crne Gore od članstva u NATO (ojačane Putinovim pacifistima), a s druge krimose koji kalkulišu koliko će Zapadu najbolje prodati svoju, naravno ključnu, podršku NATO članstvu. Koliko će im još namještenih tendera, eksproprisane zemlje, prošvercovanih cigareta i narkotika, opranog novca i sumnjivih investitora i partnera – donijeti priča o sigurnosti i budućnosti u NATO porodici!
Između opet stoje najmalobojniji, koji shvataju da ne pripadaju ni grupi zavedenih i zaslijepljenih, ni grupi korumpiranih i licemjernih. A koji će kao i 1999. morati da se opredijele. Prije toga bar trebaju da kažu saveznicima sa Zapada: sramota je gospodo da nam članstvo u NATO promovišu korumpirani i pohlepni, kriminalni i vlastoljubivi. Samo da znate da mi nijesmo sa njima, iako naš glas ide na istu stranu.
Monitor
( Željko Ivanović )