Živio luksuz!

Volim ovaj život u Crnoj Gori, volim miris benzina u gepeku. Volim Crnu Goru jer mi je omogućila da sipam gorivo, litre i litre goriva koje sagorijeva u motoru. Imam auto. Imam da napunim rezervoar i da vozim. Ali ako hoću da vozim dalje, treba mi autoput. Zato od svakog litra benzina dajem sedam centi državi da plati dug. A država se zadužila za autoput. Sedam centi je cijena luksuza, jer premijer je rekao da je benzin luksuz. Ako je benzin luksuz, šta će nam onda autoput? Ko će da se vozi tim autoputem? Pa mi, građani Crne Gore koji živimo u luksuzu, a skloni smo stalno da kukamo. Zapravo, pogledaj pumpe, i vidjećeš kako narod živi. Odlično se živi u Crnoj Gori i prava je sreća da ima političara dovoljno iskrenog da to kaže.

Imaš auto? Imaš da sipaš supe? Ne znam šta čovjek više može da izmisli, koju vrstu perverzije i ugođaja sebi da priušti. Pritiskom na papučicu gasa, pumpaš gorivo u motor koji sagorijeva datu tečnost i oslobađa energiju koja pokreće točkove. A šta ti radiš? Samo držiš volan, okrećeš lijevo desno i praktično usmjeravaš vozilo u pravcu koji ti odgovara. Ako neko sad može da mi kaže bolju definiciju luksuza, neka pokuša, ali meni se čini da kad vidim auto, kad vidim koliko čovjek u njemu suvereno izgleda, suvereno kao Crna Gora, koliko ga zabolje za sve probleme marve i pješaka - ja odista kažem - e ovaj je uspio ni da ga je ćaća na pumpu pravio.

Svaki građanin koji vozi neka se nada još većem luksuzu kad prva dionica autoputa bude gotova; na autoputu se vozi brže, dakle moraćemo da kupimo malo bolja kola, ali takođe se na autoputu manje troši benzina nego u gradskoj vožnji, tako da je ekonomska računica jasna. Ostaju samo benefiti - građanin Crne Gore u luksuznom automobilu piči luksuznim autoputem i živi zaista neku vrstu crnogorskog sna, dok nosnice draži oštar miris goriva koje je derivat nafte, a poznato je da naftu zovu „crno zlato“ i stvarno mi nije jasna fejsbuk histerija zaludnjaka koji napadaju premijera Đukanovića zbog vizionarskih riječi, riječi otrežnjenja.

Gorivo jeste luksuz, šta ste mislili bando, pomislili ste da je gorivo nešto što vas zapada? Kao da ne znaš ti nesrećni čitaoče ovih redaka koliko se ratova vodi zbog tog goriva, i umjesto da cijeniš to što imaš, to što ti je Vlada omogućila da voziš slobodno, uz minimalnu stegu osnovnih saobraćajnih propisa koje ionako ne poštuješ, umjesto da klekneš i poljubiš to auto koje još kotrlja - ti bi jadniče, da ti gorivo pada s neba, da ti autoput neko drugi plati, ti bi da imaš dvoje kola i da se sve to ne zove luksuz.

Gledam te moj zadovoljni građanine Crne Gore kako mijenjaš brzine, kako dižeš ručnu kočnicu, kako trubiš na bližnjeg svog, vidim kako divljaš lijepo ulicama i zaista izgledaš presito u saobraćaju, zna to dobro Milo, iskusan je to psiholog, on ne govori slučajno da je gorivo luksuz, on čak i ne misli da je gorivo luksuz, ali on zna da TI to misliš, građanine, koji si dozvolio da te baš dobro iskaraju makar dvadeset puta i svako sniženje plate od tebe napravi većeg roba koji spušta ljestvicu luksuza, nekad je to bio kavijar, ali danas je benzin - kavijar tranzicije.

Moraš da priznaš da je dobar osjećaj dok ima goriva, jer vođa implicite poručuje da se naguziš i spremiš za vrijeme kad ne bude ni goriva, možda se sjećaš, nije bilo tako davno kad su tvoji roditelji bili u redovima za gorivo, sjeti se generacijo, tebe nije bilo briga jer si imao petnaest godina i sva ti je pamet bila u gaćama... Ali danas, kad te vidim kako suvereno voziš svoj slatki auto po Podgorici i glasaš Mila na svakim izborima, danas sam srećan kad te taj Milo malo prepadne da ćeš se u redu za gorivo možda naći TI i konačno shvatiti zašto su ti roditelji poluđeli, kako im je bilo kad ih je taj isti Milo karao dok se punio vrućeg švercerskog keša, a mi dječica pili ukrajinskog mlijeka u prahu koje je posebno zahvalno za kolače i peciva.

Vidiš, dragi moj čitaoče, zato ja mislim da gorivo jeste luksuz, jer luksuz mjerim stepenom svijesti jednog naroda, a ovaj naš narod je na nivou fiziološki tupog stvorenja koje obožava da se nad njim neko iživljava i da to radi sa što više sadizma, da mu govori kako ne zaslužuje život koji živi, i već sjutra, vidjećeš, mirno prihvati tu suštinski nevažnu istinu - da gorivo jeste luksuz.

( Brano Mandić )