Regionalna saradnja za suočavanje sa posljedicama ratova

Efikasno suočavanje sa posljedicama jugoslovenskih ratova zahtijeva regionalnu saradnju u procesima tranzicione pravde na svim nivoima, a istina o zločinima može se utvrditi samo pred nezavisnim pravosudnim organima, ocijenjeno je na debati „Dijalog i pomirenje - gdje smo danas u regionu?“.

Debatu su, povodom Međunarodnog dana mira 21. septembra, organizovali Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Koalicija za REKOM, u okviru regionalnog projekta Aktivizam civilnog sektora za pomirenje u regionu bivše Jugoslavije – podrška REKOM-u.

Izvršna direktorka CGO-a, Daliborka Uljarević, ocijenila je da suočavanje sa prošlošću i dolaženje do pravde za žrtve na zakonu zasnovanog kažnjavanja onih koji su počinili ratne zločine, znači i otvaranje suštinske mogućnosti da se region stabilizuje, demokratski konsoliduje i prosperira.

„Istina o zločinima može se utvrditi samo pred istinskim, nezavisnim pravosudnim organima. Tu dolazimo do suštinkog pitanja u kojoj mjeri su pravosudni organi u našim društvima nezavisni, otporni na neprimjerene političke uticaje, profesionalni sa integritetom da mogu da u punom kapacitetu optužuju i procesuiraju. Vjerujem da svi još uvijek sumnjamo da je pravosuđe sposobno da iznjedri istinu o ratnim zločinima i zločincima i postigne pravdu za žrtve“, istakla je Uljarević.

Prema njenim riječima, efikasno suočavanje sa posljedicama jugoslovenskih ratova zahtijeva regionalnu saradnju u procesima tranzicione pravde na svim nivoima.

Uljarević je podsjetila da je inicijativa za REKOM u Crnoj Gori imala je kontinuiranu političku podršku.

„Krajem ovog ljeta, pred londonski samit, smo imali usvajanje zaključaka Vlade za podršku osnivanju REKOM-u, čime je crnogorska Vlada postala prva Vlada u regionu koja je dala tu vrstu podrške u punom sastavu“, navela je Uljarević.

Ta podrška REKOM-u u sa najviših političkih nivoa u Crnoj Gori, kako je ocijenila, predstavlja ozbiljan kapital „koji treba dalje da se valorizuje, jer u protivnom neće mnogo vrijediti“.

„U tom pravcu, vjerujem da Crna Gora može i treba da preuzme proaktivniju ulogu u regionu, a posebno imajući u vidu njenu poziciju u odnosu na ostale susjede i činjenicu da se radi o pitanju koje izlazi iz okvira samo jedne političke i društvene strukture, o pitanju koje prevailazi partikularne interese i o pitanju na kojem treba da sarađujemo kroz različite sektore nezavino od toga koja nas druga pitanja dijele“, istakla je Uljarević.

Ona je poručila da je javni interes, ne samo Crne Gore nego i regiona, da se uspostavi REKOM „i to je nešto na čemu će koalicija u nastupajućem periodu biti vrlo koncentrisana“.

Predsjednica UO Fonda za humanitarno pravo (FHP) i pokretačica Inicijative za REKOM, Nataša Kandić, smatra da još uvijek preovladava individualno sjećanje u vezi ratne prošlosti.

„Generacijski polako, individualno pamćenje će nestajati. Doći će jedan trenutak kada će doći do smjene generacija, i onda se postavlja pitanje šta je to što zamijenjuje i individualno i socijalno pamćenje i na tome zasnovano neko kratkoročno pamćenje?“, navela je Kandić.

Prema njenim riječima, sve države u regionu pokušavaju raznim načinima da utiču na izgradnju budućeg političkog, nacionalnog, kolektivnog pamćenja.

„Ono što je krajnji ishod dokumentovanja žrtava i popisa žrtava je javno priznanje žrtava. Civilno društvo nema tu moć i to moraju države i institucije da urade“, istakla je Kandić.

Ona je kazala da u REKOM-u hoće da pokušaju „da probiju“ etničke granice, i da ponude instrumenat – komisiju koja prevazilazi etničke granice.

„Hoćemo da se imenom i prezimenom znaju te žrtve, da se zna kako su izgubili život civili, da se zna kako su izgubili život vojnici i policijaci i drugi pripadnici formacija u sukobu i da to bude nešto trajno zato što će biti provjerljivo“, rekla je Kandić.

Književnik Balša Brković smatra da je „nesažvakana prošlost“ veliki problem za jedno drušvo.

„Neophodno je istinsko suočenje o preciznim mehanizmima, bez prostora za manipulaciju. To je uslov svih uslova da se dođe do neke forme pomirenja“, rekao je Brković.

Prema njegovim riječima, političke elite nijedan problem ne žele da riješavaju nego samo da na neki način, kako je naveo, naprave privid jedne etape tog problema, „da se ide dalje sa neriješenim problemom“.

„To je taj fenomen nesažvakane prošlosti, a taj fenomen nije moguć bez jedne vrste suspenzije pamćenja koja se traži od ljudi“, naveo je Brković.

Profesor Fakulteta dramskih umjetsnosti Univerziteta Crne Gore, Janko Ljumović, kazao je da u Bosni i Hercegovini i danas pozorište u svom repertoaru ima potrebu da se bavi suočavanjem sa prošlošću, navodeći da često čuje pitanje zašto se još uvijek neko bavi tom temom.

„Odgovor je da to nije nebitna tema i tema koju treba skloniti sa dnevnog reda. Ali ono što treba skoniti ili zatvoriti je metodologija pristupa ovoj temi, a to je tačka na zloupotrebu žrtava ili određeno vrijeme post heroja“, smatra Ljumović.

On smatra da građani žive vrijeme post heroja.

„Mnogi ratni zločinci, iako se vidi da su samo obični profiteri, u lokalnom kontekstu su i dalje heroji i oni proizvode pravni aspekt i sve ono što je refleksija ili stvarnost tog života nakon svega, jeste i dalje prostor podjele na mi i oni“, naveo je Ljumović.

Predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore, Branislav Radulović, upitao je „da li je izvorno, autentično, građanski antiratni pokret koji je bio među najjačim na prostorima bivše Jugoslavije preživo 27 godina?“

„Nije. A danas imamo zvanično nesporno politiku mira i stabilnosti. Nešto što je bila mantra rata, danas je preuzeta kao mir, stabilnost i ona je mantra svih oficijelnih politika na Zapadom Balkanu. Međutim, izliječili smo posljedicu, ali nismo izliječili uzrok. Zašto? Zato što se dešava sve kao u komunističkoj Jugoslaviji 70-ih godina“, naveo je Radulović.

Debata Dijalog i pomirenje - gdje smo danas u regionu? je okupila oko 45 predstavnika/ca različitih društvenih sfera.

( Vijesti online )