Nije normalno, predsjedniče

Predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, smatra da je normalno što gotovo pet mjeseci nema napretka u istrazi pokušaja ubistva novinarke “Vijesti” Olivere Lakić. On kaže da takvo stanje “nije poželjno”, ali da je “normalno”. Jer: “Mogli bi se malo osvrnuti i na ono što su upravo iskustva zemalja Evropske unije, koje su, kao što znate, bile predmet ozbiljne pažnje ukupne evropske javnosti, pa im zbog toga niko ne prijeti da će izgubiti status članica EU”, reče Đukanović.

Nakon ovoga jedini zaključak svakog normalnog građanina Crne Gore mogao bi biti: NIJE NORMALNO da nam je ovakav političar predsjednik države.

NIJE NORMALNO da predsjednik jedne evropske zemlje, buduće članice velikog kluba, relativizuje zločin, čime dodatno ponižava žrtve napada, ali i ohrabruje naručioce na nove slične poduhvate.

NIJE NORMALNO da predsjednik države koja je najozbiljniji kandidat za članstvo u zajednici najdemokratskijih zemalja svijeta, po ko zna koji put opanjakava, a time i targetira, prvake nezavisnih medija i NVO sektora kao neprijatelje države jer oni, eto, svojim pitanjima ili istraživanjima vezanim za organizovani kriminal i korupciju opstruiraju i sapliću Crnu Goru na putu integracija.

NIJE NORMALNO da šef države koja želi da uđe u Evropsku uniju svakih par mjeseci dovodi u pitanje kredibilitet same Zajednice, tako da po njemu ispada kako Crna Gora treba da primi u članstvo EU, a ne obrnuto! Nije normalno, zaista.

NIJE NORMALNO da nakon svakog od blizu 30 napada na ljude i imovinu “Vijesti”, najmoćniji političar minimizira sve te zločine, tretirajući ih kao “izolovani incident” ili “normalnu stvar”, uobičajenu i za ostatak Evrope.

NIJE NORMALNO da Crna Gora sa takvim predsjednikom postane 29. članica Evropske unije, iako i u nekim od država koje su već tamo, da parafraziram samo predsjednika, ima sličnih njemu, kojima su korupcija i kriminal “normalne” pojave, a ”sorošoidi” najveći neprijatelji.

NIJE NORMALNO da predsjednik države od koje Evropska unija godinama traži vidljive rezultate na polju vladavine prava i u borbi protiv mafije - lagano konstatuje kako takvi zahtjevi i iščekivanja nijesu u skladu “sa onim što su realne sposobnosti (našeg) državnog aparata”.

NIJE NORMALNO da jedan političar istinski posvećen EU vrijednostima ne uvidi da NIJE NORMALNO da i nakon tri decenije apsolutističke vlasti on ostaje u politici, kao balast i teg o vratu cijelog društva. Ludilo, majke mi.

Malo šta je, nažalost, normalno u ponašanju predsjednika države u posljednjih desetak i više godina. U tom periodu dijalog u društvu je obesmišljen i pretvoren u nasilje nad drugačijim mišljenjem, ekonomski resursi su poharani, zaduženost udvostručena, institucije zarobljene više nego ikad, dok su uslovi za rad slobodnih medija vraćeni na nivo onih tragičnih 90-ih. I zato, umjesto da zaključi kako NIJE NORMALNO da najodgovorniji političar za takvo stanje u društvu i dalje grabi da ostane na čelu države i vodi procese, Đukanović se vratio da pokaže ono što smo i očekivali - da zna još gore. I da će sa njim biti gore, i po evropske vrijednosti i standarde i po one koji ih istinski promovišu i štite.

NIJE NORMALNO, predsjedniče!

( Željko Ivanović )