Diktator nema čega da se plaši - osim prošlosti

Tajni atelje Vjačeslava Ohunova se nalazi u oronulom dijelu Taškenta, sa sumornim stambenim blokovima iz doba komunizma. Prije nego što otključa metalna vrata, gleda lijevo i desno da provjeri nadzire li ga neko iz tajne službe.

Njemački časopis „Špigl“ ga opisuje kao možda najvažnijeg uzbečkog umjetnika, kojem je zabranjeno da putuje u inostranstvo zbog kritikovanja režima.

Ohunov (66) je poput Aj Vejveja u centalnoj Aziji. Izlagao je u centru Pompidu u Parizu, na međunarodnoj umjetničkoj smotri Dokumenta u Kaselu, te na Bijenalu u Veneciji.

Na pitanje o tome da li se osjeća kao politički disident, Ohunov oklijeva. "Uvijek sam automatski na suprotnoj strani od režima. Islam Karimov je diktator - sprovodi nad svima nama tiraniju sa svojom mafijaškom klikom“.

Čelična pesnica

U Uzbekistanu se posljednjih mjeseci odigrava drama koja kao da je izašla iz Šekspirovog pera, piše „Špigl”. U glavnim ulogama su jedan diktator, koji gvozdenom pesnicom vlada četvrt vijeka, njegova glamurozna kćerka, koju je pripremao da ga naslijedi, i njegova supruga, koja je sa šefom državne obavještajne agencije kovala zavjeru protiv tog plana. To je drama o moći, milionima dolara i korupciji.

Takođe postoji mogućnost suđenja koje bi njegovu omiljenu kćerku moglo poslati u zatvor na dug period. Umjetnik Ohunov, piše „Špigl“, igra malu, ali ne nebitnu ulogu - kritički nastrojenog posmatrača.

Uzbekistan je druga po važnosti država u centralnoj Aziji, nakon Kazahstana. Puna je znamenitosti koje je UNESCO uvrstio u svjetsku baštinu. U velikim rezervama uranijuma i prirodnog gasa, zajedno sa zlatnim rudnicima, leži potencijal za veliko bogatstvo.

Takođe je jedan od najvećih izvoznika pamuka. Država sa 30 miliona stanovnika leži na tektonskim linijama novog hladnog rata, pri čemu joj se dodvoravaju i Rusija i Kina i SAD.

Flagrantno kršenje ljudskih prava

Međutim, nezavisne međunarodne organizacije optužuju rukovodstvo u Taškentu za grubo kršenje ljudskih prava. Tvrde da se guši svaki oblik političkog protivljenja te da je mučenje - uključujući čupanje noktiju, polivanje nagih zatvorenika vrelom vodom a potom silovanje - postalo pravilo.

Transparensi internešnal je označio Uzbekistan kao jednu od 10 najkorumpiranijih država u svijetu. Uprkos svemu tome, predsjednika Karimova je 2011. u Briselu primio šef Evropske komisije Žoze Manuel Baroso a NATO je otvorio kancelariju za vezu u Taškentu.

Ohunov stalno napada režim u blogovima, esejima i preko umjetničkih instalacija. Nasuprot Kini, pak, u Uzbekistanu ne postoji ništa što čak izdaleka podsjeća na građansko društvo, navodi njemački list. Zato je Ohunov usamljen u borbi protiv korupcije režima. „Baš juče sam bio na otvaranju jedne izložbe, niko nije htio da se rukuje sa mnom,“ rekao je.

Više Sjeverna Koreja nego Kina

"Špigl” ocjenjuje da današnji Uzbekistan više podsjeća na Sjevernu Koreju nego na Kinu, navodeći da TV program redovno počinje scenom u kojoj Karimov presijeca vrpcu za neki novi objekat u državi.

Mediji koje kontroliše država šalju sliku da je Uzbekistan napredna država sa srećnim narodom. Osim toga, svi članovi prve porodice, uključujući dvije diktatorove kćerke, su dugo bili nedododirljivi kao i sam uzbečki lider. Čini se, međutim, da su ti dani prošli.

Karimov (77) je čak i u sovjetsko doba pokazao talenat za oslobađanje od rivala iz Komunističke partije i 1989. je postao partijski šef za Uzbekistan. Pošto je njegova država stekla nezavisnost od Sovjetskog Saveza 1991. a on izabran za predsjednika, Karimov se žalio da SSSR koristi Uzbekistan kao „koloniju sirovina“ i optužio Moskvu da je eliminisala politički pluralizam.

Potom je, međutim, zabranio sve opozicione stranke i održao referendum da učvrsti vlast. Dobio je nevjerovatnih 99,6 odsto glasova, podsjeća nedjeljnik.

Kada su islamski teroristi izveli seriju bombaških napada 2004, Karimov se nije obračunao samo sa ekstremistima koji su počinili napade. Takođe je tada naložio policiji da koristi bojevu municiju protiv antivladinih demonstranata i naredio hapšenje hiljada muslimana. Zapad je mlako reagovao. SAD, poput Evrope, prvenstveno vidi Karimova kao saveznika u ratu protiv Al kaide i talibana u Avganistanu.

Kada je Karimov otvoreno zauzeo stav protiv Putina u junu 2012. i povukao Uzbekistan iz vojnog saveza kojim dominira Rusija, mogao je biti siguran da će mu taj potez osigurati naklonost Zapada.

Tegla puna paukova

Karimov se pokazao u kao stručnjak za huškanje moćnih uzbečkih porodica jedne protiv druge. Politički analitičar Ališer Ilhamov, koji živi u egzilu, na sljedeći način opisuje Karimovljev sistem vladavine:

"Ako možete zamisliti borbu između različitih klanova u zemlji kao teglu punu paukova, dobićete opis njegovog modela vladanja. Karimov se brine o tome da se tegla često prazni i puni novim paukovima.“

Karimovljeva porodica je konstanta u toj igri. Iz predsjedničke palate se stalno šalje poruka da će ga naslijediti član njegove porodice. Favorit je bila njegova glamurozna i pametna starija kćerka.

Gulnara Karimova (42), je studirala u Taškentu i na Harvardu je kao veoma mlada radila u ambasadi Uzbekistana u Moskvi. Vjeruje se da je kupila akcije u unosnim naftnim i kompanijama za izvoz pamuka.

Pala je, međutim, u očevu nemilost. Švajcarski tužioci su u martu 2014. objavili da vode istragu protiv nje na osnovu „sumnji u pranje novca“. Slične istrage su pokrenute u Skandinaviji, iako ona poriče bilo kakvu vezu sa sumnjivim transakcijama.

Islam Karimov nije komentarisao optužbe protiv Gulnare, ali je njena sestra javno progovorila.

"Više je ne smatram dijelom porodice", rekla je Lola Karimova, koja je ambasador svoje zemlje u UNESCO i živi u vili od 40 miliona diolara u Ženevi. Ona optužuje sestru za korupciju i da je slabog karaktera.

"Niko od nas nije čist"

Gulnara je uzvratila. „Niko od nas nije čist,“ objavila je na Tviteru i dodala da je njena sestra konzumirala kokain i kovala zavjeru protiv nje. Optužila je Lolu da je žrtva crne magije ili da kuje zavjeru zajedno s majkom i da hrpe dolara krije ispod kade u predsjedničkoj palati.

Gulnara je u kućnom pritvoru od februara 2014. Tvrdi da njoj i njenoj 16-godišnjoj ćerki nije omogućeno da se približe predsjedniku.

„Policija je pokušala da mi polomi prste i pod užasnim sam pritiskom“, požalila se. Takođe tvrdi da su joj vlasti uskratile bilo kakvu medicinsku ili psihološku pomoć. „Tretiraju nas gore nego pse!“ Tužilaštvo je prošle godine objavilo da otvara istragu za korupciju protiv Gulnare.

Međutim, šta njen pad znači za Karimovljev sistem i zašto mediji u Uzbekistanu ćute o skandalu u vezi sa kćerkom predsjednika? Da li obračun samo šarada u cilju da se ostavi utisak na međunarodnu zajednicu?

Ohunov kaže da ne vjeruje da diktator ima čega da se plaši - „osim sopstvene prošlosti.“

Njegov najnoviji rad je video-instalacija. Prikazuje ljude koji stalno trčeći udare u zid, okrenu se, ponovo udare i padnu. U tom dijelu nema izlaza za očajni narod. Nazvao ga je "Ćorsokak".

Njemačka posebno popustljiva prema uzbečkom režimu

"Špigl" navodi da je posebno Njemačka pokazala zapanjujuću količinu razumijevanja za uzbečki režim. Berlin se protivio sankcijama EU uvedenim 2005. godine nakon masakra u Andižanu, kada je poginulo više od 500 civila. Sankcije su od tada ukinute.

Njemačka vlada je takođe omogućila uzbečkim oficirima da se obučavaju u Njemačkoj i svake godine slala desetine miliona Uzbekistanu za korištenje baze u Termizu koja je bila potrebna za raspoređivanje njemačke vojske u Avganistanu a nedavno za povlačenje snaga. Berlin se možda, takođe, nada da će jednog dana imati koristi od gasovoda planiranih za centralnu Aziju.

( Angelina Šofranac )