Tamni internet: Tu su hakeri, prodavci ljudskih organa, oružja...

Percepcija većine korisnika interneta zapravo je sasvim pogrešna, jer dok nam se čini kako se većina saobraćaja generiše putem Googlea i ostalih pretraživačkih servisa, istina je sasvim drugačija i poprilično "tamna"...

Istina, ovdje se radi o potpuno suludim uslugama i sadržajima, koji su odavno debelo prešli na "tamnu stranu" kriminala i podzemlja. A opet, nepobitna je činjenica kako je obim saobraćaja na Dark Webu (Deep Web, Deepnet, Hidden Web...) nekoliko stotina puta veći od onoga sa "sunčane strane" na kojoj je većina "običnih" korisnika.

Da, sve zvuči totalno paradoksalno, jer ako većina ljudi koristi "normalan" internet i posjećuje web stranice koje se mogu pronaći preko Googlea, Binga ili nekog trećeg pretraživača, kako je onda moguće da se na "tamnoj strani weba" generiše toliko puta veći saobraćaj? Očigledno postoji dovoljan broj onih koji su duboko, duboko zaronili u Dark Web, jer na Googleu se u rezultatu pretraživanja pojavi tek jedna (!) od čak 3.000 web stranica koje postoje i na kojima se može pronaći željeni termin, pojam ili usluga. Dva su razloga, koja se zapravo mogu svesti pod isti nazivnik. Prvo, Google je odavno odlučio da "banuje" web stranice koje nude ilegalan sadržaj, pogotovo u ovako rigidnom obliku, a drugo, samim vlasnicima i posjetiocima "mračne strane" nije u cilju da se indeksiraju na Googleu.

Većina servera na kojima je moguće smjestiti web stranice s ilegalnim sadržajima, proizvodima i uslugama egzistira u Rusiji, Ukrajini, u posljednje vrijeme sve više i u Kini, gdje vas neće "maltretirati" suvišnim pitanjima i pravilnicima, dovoljno je da iskrcate traženu sumu za hosting i na svom webu možete da ponudite sve što vam padne na pamet.

Skoro pa je nepisano pravilo - što je sadržaj nelegalniji to su vam veće šanse za uspjeh i dobru posjećenost. Cijelu ovu situaciju za koju većina korisnika i ne zna da postoji, u svojoj je knjizi pod naslovom Future Crimes analizirao Mark Gudmen, pokušavajući da približi zainteresovanima uvid u podzemlje interneta.

Uz navedene servere koji se nalaze u "egzotičnim zemljama", infrastruktura funkcioniše na anonimnom pristupu webu, preko Tor protokola, ali i tajnih web pretraživača. Jedan od takvih kreiran je prošle godine, naziva se Grams i praktično se radi o prvom internet pretraživaču koji je, uslovno rečeno, specijalizovan za Dark Web.

Algoritmi i interfejs podsjećaju na Google, čak postoji i "I'm Feeling Lucky" opcija, "jedina" je razlika što Grams neće pretraživati obične web stranice, nego isključivo one koje su sakrivene ispod površine...

Koliko je stvar ozbiljna, a posao raširen, najbolje dokazuje asortiman usluga i proizvoda koji se mogu pronaći na tamnoj strani. Iako je najpoznatiji web s tamne strane, famozni Silk Road "pao", još se može na sličnim internet stranicama kupiti droga, krivotvorene isprave, oružje, municija, eksploziv, možete iznajmiti profesionalnog ubicu ili čak naručiti - ljudske organe!? Cijene? Zavisi od toga šta tražite, za 600 američkih dolara dobićete krivotvorene dolare u vrijednosti od 2.500 USD, uz garancija da će krivotvorene novčanice sigurno proći sigurnosne provjere.

Ako vam je palo na pamet da naručite ljudski organ, to je takođe moguće, pa tako za 200.000 USD možete dobiti bubreg, srce košta 120.000, jetra 150.000, a par očiju (!) "samo" 1.500 američkih dolara.

U ponudi je i famozni C4 eksploziv kao i brojne druge izvedenice, a prodavci garantuju da ćete naručenu robu uredno primiti, jer će je zapakovati u igračke, muzičke instrumente ili elektroniku, a sve kako bi sigurno prošla detekcije na aerodromima i carinskim zonama, odnosno stigla na odredište.

Na Dark Webu možete da angažujete i profesionalne hakere i(li) sajber kriminalce koji će za vas ukrasti nečiji identitet, provaliti u sigurnosni sistem banke ili nešto u tom stilu...

Sve te usluge, proizvode i "artikle" možete platiti gotovinom ili virtuelnim novcem, recimo Bitcoinima, onima koji nude prodaju je u principu sasvim svejedno.

Koliko god pokušali da umanjite ulugu tamne strane, nepobitna je istina da je javni web zapravo tek manji dio, što je u svojoj intrigantnoj knjizi Goodman poktrijepio brojnim dokazima i argumentima.

Da, na webu se zaista može pronaći sve što vam padne na pamet, zakonske regulative su tu nepoznat pojam, a borba će trajati, iako se bojimo da je konačan epilog poprilično izvjesan...

Zimo

( Vijesti online )