Čehulić Vukadinović: NATO griješi oklijevanjem oko širenja
S obzirom na to da je NATO, kako je navela Čehulić Vukadinović, prekinuo većinu odnosa sa Moskvom, Moskvi bi učlanjenjem Crne Gore ostale samo Srbija i Republika Srpska u Bosni i Hercegovini kao sigurni partneri na Zapadnom Balkanu
Geopolitička situacija je odmogla Crnoj Gori na putu učlanjenja u NATO, ocijenila je profesorica međunarodnih odnosa, Lidija Čehulić Vukadinović, dodajući da Alijansa griješi time što dalje oklijeva sa proširenjem.
"Ukupna geopolitička situacija jeste odmogla Crnoj Gori na putu u punopravno članstvo u NATO-u. Prošlost ne možemo izmijeniti, ali NATO danas griješi što oklijeva s proširenjem", kazala je Čehulić Vukadinović agenciji Mina.
Zapadni Balkan opet je, kako je navela, poslužio kao lakmus papir za međusobno odmjeranje snaga Zapada i Rusije, a sve dok Crna Gore ne postane članica NATO-a biće moguće spekulisanje sa sintagmom da je ona između Zapada i Rusije.
"Ako Zapad stvarno želi do kraja da iziritira Rusiju i opet stati na put širenja njenog ekonomskog, energetskog, političkog i vojnog uticaja, onda je svakako trebalo pozvati Crnu Goru u članstvo jer bi time smanjio mogućnost njenog prodora na rubni dio starog kontinenta, ali i kroz Balkan prema široj regiji Mediterana i zapadnoj Evropi", kazala je Čehulić Vukadinović.
S obzirom na to da je NATO, kako je navela, prekinuo većinu odnosa sa Moskvom, Moskvi bi učlanjenjem Crne Gore ostale samo Srbija i Republika Srpska u Bosni i Hercegovini kao sigurni partneri na Zapadnom Balkanu.
Čehulić Vukadinović, koja predaje na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka, ocijenila je da će Crna Gora, koliko god se trudila, dobiti poziv kada se to poklopi sa interesima svih 28 članica NATO-a.
"Nema specifičnog tijela, grupe političara, nekog ekskluzivnog kruga država ili njihovih visokih predstavnika koje crnogorska vlada može formalnom ili neformalnom diplomatijom pridobiti da dignu ruku za novu članicu. Treba paralelno raditi na 28 frontova jer se traži koncenzus. Pa čak i najglavnija sila- SAD, ako želi Crnu Goru u NATO-u, mora voditi računa o konsenzusu koji je neizbježan i ovog puta", rekla je ona.
Čehulić Vukadinović je, podsjećajući da Crna Gora od obnove nezavisnosti članstvo u NATO i EU ističe kao primarni spoljnopolitički cilj, kazala da će Vlada dobijanje datuma za punopravno članstvo, bez obzira kada to bilo, predstaviti kao najveći spoljnopolitički uspjeh.
Poziv će biti predstavljen kao dokaz ispravnosti proklamovane spoljne politike i opravdanje za sprovođenje teških, skupih i, narodu često nerazumljivih i nepopularnih, reformi.
Čehulić Vukadinović je objasnila da su postsocijalističke države poziv za punopravno članstvo dobijale na samitima. “Politika širenja (open-door policy) u tim godinama bila je visoko pozicionirana interna politika NATO-a”.
NATO je tada, kao okosnica postbipolarnog bezbjednosnog evropskog i globalnog poretka, bio, kako je navela, magnet za postsocijalističke evropske države.
“Nije se mnogo znalo o NATO-u i EU, ali punopravno članstvo u tim organizacijama značilo je psihološki i institucionalni bijeg od socijalističke prošlosti”, navela je Čehulić Vukadinović.
“Narod još uvijek ne shvata da su reforme potrebne i zbog vlastite bolje sadašnjosti i budućnosti, a ne zbog NATO-a”
NATO je, kako je objasnila, primanje postsocijalističkih država iskoristio za svoju transformaciju, prikazujući se kao politička organizacija koja insistira na demokratizaciji društava novih članica.
“Pompezno najavljivana proširenja Saveza na njegovim samitima imala su za cilj prikazati NATO kao poželjnu, vjerodostojnu i snažnu političko-bezbjednosnu organizaciju u novom svjetskom poretku”, rekla je Čehulić Vukadinović.
Samiti NATO-a odavno već nijesu "samiti proširenja"
Danas se, kako je objasnila, međunarodna situacija promijenila, politika širenja NATO-a i dalje je jedna od službenih internih politika Saveza, ali ne dominantna.
“Umjesto punopravnog članstva, NATO danas insistira na oblicima partnerstava. Uspostavljaju se institucionalni oblici funkcionalne saradnje bez obaveza NATO-a, ali se insistira na reformama društava država partnera”, kazala je Čehulić Vukadinović, dodajući da je to za Alijansu mnogo lakše i učinkovitije.
Prema njenim riječima, samiti NATO-a odavno već nijesu “samiti proširenja”.
“Zato ne treba da čudi, ali ni umanji važnost te činjenice, ako NATO odluči pozvati Crnu Goru u punopravno članstvo i prije sljedećeg samita”, rekla je Čehulić Vukadinović.
Politika širenja danas nije popularna unutar NATO-a, pa je mnogo teže postati članica. Formalni uslovi i specifični kriterijumi definirani su i javno objavljeni, kako za Crnu Goru tako i za druge aspirante”.
“Ali se mnogo strože gleda na njihovo ispunjavanje. Nikada niti jedna država nije u potpunosti, sto odsto, ispunila sve traženo”, poručila je Čehulić Vukadinović.
Ona je podsjetila da je, u vrijeme stvaranja nove evropske bezbjednosne arhitekture, bilo dovoljno ispuniti minimalne uslove za normalno funkcioniranje novoprimljene države unutar Alijanse, dodajući da je danas ljestvica podignuta mnogo više upravo da bi se, kako je navela, izbjeglo brzo dalje širenje.
“Narod još uvijek ne shvata da su reforme potrebne i zbog vlastite bolje sadašnjosti i budućnosti, a ne zbog NATO-a”, kazala je Čehulić Vukadinović.
Crna Gora "kolateralna žrtva zbivanja u međunarodnim odnosima"
Kako je navela, odluka o širenju uvijek je politička, “zbog konsenzusa, ako neka država iz vlastitih nacionalnih interesa smatra da nekoga ne treba primiti, uvijek će naći dodatne razloge neispunjavanja kriterijuma”.
“Svjesni specifičnog crnogorskog puta približavanju Savezu, čelnici NATO-a nagovještavaju mogućnost dobijanja poziva bez čekanja organizacije samita, ako se postigne konsenzus”
“Zbog izmijenjenih međunarodnih okolnosti, članice NATO-a ponašaju se slobodnije, vlastite interese stavljaju često ispred savezničkih, jer opstanak NATO-a danas nije upitan”, rekla je ona.
Čehulić Vukadinović je ukazala i na to da se NATO teško nosi sa unutrašnjim reformama, a izdvajanja za odbranu većine evropskih članica Saveza su, kako je navela, daleko ispod predviđenh dva odsto BDP-a.
“Pompezno najavljivan koncept pametne obrane (smart defence) ne teče uspješno kako je zamišljen, naučno-tehnološki jaz između Evropljana i SAD-a sve je veći, NATO se ne može, ili ne želi, uključiti u aktuelne krize (Ukraina, Sirija, Jemen), ne može uspješno izgraditi postkonfliktna društva u državama/regijama čijoj je destabilizaciji i sam posredno ili neposredno doprinio (Afganistan, šira regija Mediterana)”, objasnila je Čehulić Vukadinović.
Sve to, kako je navela, odvlači pažnju i interese članica Alijanse daleko izvan regije Zapadnog Balkana gdje su i najoptimalniji kandidati za sljedeći krug širenja Saveza.
NATO je, kako je ocijenila, svjestan da je Crna Gora “kolateralna žrtva zbivanja u međunarodnim odnosima”, kao i da je svaki put kada je Crna Gora trebalo da priđe korak bliže Savezu, NATO odgodio odluku zbog odnosa s Rusijom (rat u Gruziji, rat u Ukrajini).
“Malo je onih u NATO-u koji će to javno priznati”, rekla je Čehulić Vukadinović.
Kako je kazala, službeni stav je uvijek bio da Crna Gora nije ispunila sve postavljene kriterijume.
“Svjesni specifičnog crnogorskog puta približavanju Savezu, čelnici NATO-a nagovještavaju mogućnost dobijanja poziva bez čekanja organizacije samita, ako se postigne konsenzus”, kazala je Čehulić Vukadinović.
Ulaskom u NATO ne postaje se preko noći ni bogatiji, ni manje korumpiran
Prema njenim riječima, ako do širenja NATO-a na države Balkana ne dođe, to neće biti "smak svijeta".
“Nekada su NATO, EU i SAD bili glavni akteri na ovom prostoru i, treba priznati, upravo su SAD i NATO pomogli zaustavljanje krvavih oružanih sukoba u regiji”, rekla je Čehulić Vukadinović, objašnjavajući da zato ne čudi da su države ispoljile želju za ulaskom u NATO i EU.
“Danas je Balkan prostor na kom su prisutni i brojni drugi akteri, Rusija, Turska, neke arapske drzave a izazovi nestabilnosti nijesu primarno vezani za situaciju u regiji, već dolaze iz bližeg ili daljeg susjedstva, pa je normalno da se u takvoj novoj konstelaciji snaga i prioriteti mijenjaju”, kazala je ona.
Prema njenim rijčima, preuzete obaveze se moraju ispuniti ili je neophodno redefinisati ciljeve.
“Ulaskom u NATO ne postaje se preko noći ni bogatiji, ni organizovaniji, ni manje korumpiran, ni obrazovaniji. Kada shvatimo da procese demokratizacije društva moramo napraviti zbog sebe samih, vlastitim radom i pameću više će nas i drugi poštovati”, poručila je Čehulić Vukadinović.
( Mina )