Obavezni vojni rok - pucanj u prazno

Dečki iz moje generacije bili su zadnji ročnici vojske bivše države - Jugoslovenske narodne armije (JNA), bila je to godina u kojoj se država u kojoj smo živjeli raspala i, pored toga što im je zbog vojnog roka bila oduzeta godina života, morali su smišljati i kako da se spase iz kasarni u sezoni 1990/91. Uslijedio je rat, služenje vojnog roka postalo je obavezno i u Hrvatskoj vojsci, ali sve se više mladića pozivalo na prigovor savjesti (uveden usred rata, 1991. godine) pa je odmicanjem od ratnih godina uslijedilo masovno odrađivanje vojnog roka u civilstvu. Manjina koja je ipak odlazila u vojarne, na sve kraće i kraće odsluženje, vikende je provodila kod kuće, na blagi užas svojih roditelja

Raspravu o vraćanju obaveznog vojnog roka u medijski prostor vratila je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović još u izbornoj kampanji, ali sad, kad joj pripada i dužnost vrhovne zapovjednice njezina inicijativa ima i veću specifičnu težinu. Ta je inicijativa logičan nastavak nove militarizacije hrvatskog društva, započete podizanjem šatora u Savskoj 66 i posve očekivana od bivše djelatnice NATO-a. Ta je inicijativa, međutim, i najbolji dokaz kako predsjednica društvo kojim vlada još uvijek dobro ne poznaje.

Kad se vlada Ive Sanadera 2007. odlučila na ukidanje obaveznog služenja vojnog roka od 2008., učinila je to, prije svega, zato što nova generacija hrvatskih mladića nije rado odijevala uniformu Hrvatske vojske (HV). Te se godine na poziv na obavezno služenje odazvalo samo 10 posto pozvanih novaka (2.500 od 25.000). Svi drugi pobjegli su u priziv savjesti i civilno služenje koje je, doduše, malo dulje trajalo, ali je gužva bila tolika da se čekalo na red da se dođe u priliku da se uopće odradi. Kolinda Grabar Kitarović tada je u Sanaderovoj vladi bila ministrica vanjskih poslova i odluka o ukidanju obaveznog služenja vojnog roka donesena je jednoglasno. Ona se, kako vidimo, u međuvremenu predomislila.

Danas je sklonija stavu kako je obrana države glavna zadaća građana, a izbjegavanje obveze služenja državnoj vojsci pokazatelj nedostatka domoljublja. Novodomoljub Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a, stranke kojoj je donedavno pripadala i predsjednica RH i stranke koja namjerava preuzeti vlast u Hrvatskoj - posve očekivano - podržava uvođenje obaveznog služenja vojnog roka. Ipak, obećava kako će se o tome konzultirati i s partnerima iz NATO-a. Jednako razmišlja i SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović.

Ako NATO procijeni da mu treba hrvatska pješadija, vojni rok bit će opet obavezan; ako se procijeni da je dovoljna pješadija koju osiguravamo kroz profesionalnu vojsku, obavezni vojni rok bit će do daljnjega zaboravljen.

U konzervativnom dijelu biračkog tijela, koje je podržalo predsjednicu i vezan je uz HDZ, nemali je broj onih koji i danas misle kako služenje vojnog roka 'od dječaka pravi muškarce' - što se mene tiče, riječ je o seksizmu jednakom onom da su žene 'stvorene da budu domaćice'. Srećom, potomci konzervativaca već su pokazali da im uniforme nisu tako prirasle srcu i upravo zbog toga se i bio raspao sustav obaveznog služenja vojnog roka. Nema razloga da mislimo kako se situacija promijenila i kako bi svi pohrlili u vojsku umjesto u priziv savjesti kad bi NATO odlučio da Hrvatska mora vratiti obavezni vojni rok.

Vojni proračun u ovom nam je trenutku znatno manji od iznosa koji izdvajamo za mirovine i ostale potrebe hrvatskih branitelja, naša ekonomija jedva financira i jedno i drugo. Povećanje proračuna MORH-a za dodatnih 500 milijuna kuna, koliko bi koštalo ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka, nema više tko platiti. A ako bi se silom novih zaduženja i pronašla ta sredstva, smislenije je taj novac uložiti u obrazovanje, znanost i sport nego u obuku mladića koji danas odrastaju i postaju muškarci u Hrvatskoj, koja je punopravna članica NATO-a, ima odličnu profesionalnu vojsku koja, prema svim parametrima, zadovoljava naše obrambene potrebe. Tjeranje mladih muškaraca, pa i žena, da u vremenu ratovanja dronovima, uče kako se rukuje puškama ne bi li, prema tuđim potrebama, postali NATO-ova pješadija, militantni dril koji bi im oduzeo mjesece ionako kratkotrajne mladosti posve su besmisleni. Hrvatski mladići i djevojke radije odlaze u Kanadu ili Njemačku, nego u Hrvatsku vojsku i to bi trebala biti glavna nacionalna tema.

Predsjednica se dohvatila vojnoga roka, teme koja nas neće obogatiti i neće, nažalost, tako skoro biti potrošena. Ona se često hvali kako dobro puca; 2008. na vojnoj vježbi u Minnesoti gađala je puškom M-16 bolje od svih hrvatskih generala, ali ovo s vraćanjem obaveznog vojnog roka pucanj je u prazno. A mene baš zanima zašto je odustala i od obećanja da će svakoga dana razgovarati s pobunjenim hrvatskim braniteljima dok ne pronađu rješenje i maknu se iz Savske 66.

(t-portal.hr)

( Helena Puljiz )