Razočarani pomagači

"Imam poznanike i prijatelje koji su iskreno vezani za Crnu Goru i njenu državnost… koji se silno ljute i mrgode na mene kad god kritikujem vlast, jer po njima ja tako ugrožavam državu" (Svetozar Jovićević)

Kad su ono crnogorsku državu kao “ideju” i ideologiju prihvatili mlađani komunisti školovani i stasali u propadajućem i korumpiranom Titinom, potom Slobinom socijalizmu, trebalo je biti poprilično naivan - narod bi rekao dobar komad budale - pa povjerovati u njino državotvorstvo. Domišljati i provrtni AB revolucionari, vjerni čuvari socijalizma i Jugoslavije bili su zaloga vječne sadašnjosti, nepotrebne budućnosti i obnovljene prošlosti. I ko nije imao osobote sklonosti k politici kao poeziji, usred prevratničke epohe propojao je o vječnosti, mladosti… misleći pritom na Crnu Goru. Koja postade posljednje utočište, plameni poklič i najljepši stih. A stihoklepci i recitatori, potonji državnici, businessmani, akademici, vlasnici računa u Švajcarskoj.

Crna Gora je više od toga

Zaista sjajan “državotvorni” performans , recitovalo se nadahnuto o rađanju iz pepela, vaskrsnuću itd. Ništa zato što se prethodnih pola stoljeća jedna (od ravnopravnih) republika u Jugoslaviji slučajno zvala Crna Gora. Pak i država iz koje smo uzlećeli iz ničega, gluvo i anonimno Srbija&Crna Gora. Uprkos tome, usijane “poete” i tvorci su neumorno ponavljali kako ćemo i kako smo izgubili ime, državu, sebe... Narod, grub kakvog ga je Bog dao, veli: “I ćorava kokoška zrno pogodi”. Pak ne znamo jesu li akademici i ostali businessmani, mislili na ondašnje ili sadašnje prilike. Po jutru se dan poznaje, nije bilo preteško odgonetnuti kojim putem će otići depees rabota. S obzirom na identitet onoga što je obećavao, elem - vrijednost i porijeklo državotvorca. Manjina koja se pokazala uzdržano i rezistentno spram depees vlastonosnog projekta, ponijela je, usred obećanog pluralizma, žig izroda i neprijatelja Crne Gore.

Nego, Crna Gora je više od toga

“Dosta je više! Ja ne mogu plivati u ovoj žabokrečini, u ovoj močvari u kojoj ima svega sem morala i ljudskosti", opore su riječi iskrenog, ali razočaranog reklo bi se, suvereniste i profesora Svetozara Jovićevića. Naravski, nakon što je depees proizveo i prisvojio državu, jedino što se moglo desiti je da država bude njemu nalik. Svaka stvar ima onoliko smisla i vrijednosti koliko i sila koja ju je prisvojila. A složićemo se, dabogme, da je u tom slučaju CG država morala imati sasvim ograničen smisao. Država korumpiranih i sigurnih glasača. Ostalih 75% „ni na put ni na dom“. Zamislite da su svi građani stimani ka’ oni što glasaju depees. E, to bi bila država. Nego, reći će Narod, naša najviša i najmudrija akademija - “mnogo je mačku goveđa glava”.

Suverenisti, što takoe

Samo će zlopamtilo prigovoriti ljubavnicima Crne Gore što su iz silne ljubavi potčinili sebe depeesu. Smatrajući da bi svako isticanje razlike među “državotvorcima” štetilo glavnoj ideji. Prestrogo je, takođe, zamjeriti im što se prilikom rođenja države nijesu zanimali ni znali ko je otac đeteta. Za to je potrebno posebno izvježbano oko, oko koje vidi na daleko. Pa im ne možemo zamjeriti što oni to nijesu.

Kad je “dijete” poraslo ima se što vidjeti. Dobro je da se suverenisti distanciraju od svega onoga, za što su u početku imali suviše interesa da se poistovjete. Pitanje je, međutim, koliko su zaista različiti ili su i danas pod “velom neznanja” . Da li možda misle da je program dobar, ali ga depees loše sprovodi. Da li se tamo nekim gazdama preporučuju kao bolji službenici i izvršioci, a narodu kao mlađi, ljepši i pošteniji. Moralno zgražavanje nad depees tekovinom je veoma nedovoljno. Filosof Spinoza je dokazao u XVII stoljeću: jadna je država koja počiva na poštenju. Naravno, pluralizam je jedini garant i prvo načelo slobode, ipak, žalosno je ako su suverenisti napravili veliki korak za sebe, a mali ili nikakav za Crnu Goru.

( Ratimir Vujačić )