Pjesnik mora i treba biti probuđeni dio naroda

Crnogorski pjesnik, jedan od najuglednijih u regionu, dobitnik Trinaestojulske nagrade, Ilija Lakušić, proteklog vikenda je u Narodnoj biblioteci Budve nakon skoro 20 godina održao poetsko veče, a o njegovom stvaralaštvu govorili prof. dr Siniša Jelušić i prof. dr Dragan Koprivica, dok je autor je kazivao svoje stihove.

Jelušić je istakao da samu dimenziju Lakušićevog metafizičkog pjesništva kritika nije dovoljno zapažala do sada.

“Pjesništvo koje nadilazi tu fizičku, neposrednu čulnost i ulazi potpuno u prostor metafizike... U tom smislu je Lakušić u velikoj mjeri nastavljač pjesnika za koga je nesumnjivo vezan; to je jedna tematska paralela koja je veoma bitna, to je Njegoš. Čitav jedan ciklus je posvećen vrlo zanimljivim transkripcijama, varijacijama na Njegoševu temu i to se vidi. Njegoš je taj izvorni podsticaj u velikoj mjeri i upravo ta metafizička dimenzija”, kazao je on i istakao da se u njegovim djelima izdvaja nekoliko problema vezanih za pjesništvo: “problem riječi pjesme, papir kao materijal na kojem riječ nastaje, u tome naravno i problem pjesničkog stvaranja, zatim različite sintagmatske konstrukcije koje veoma često upućuju na ironiju, autoirnoniju i jedan suptilan smisao za humor”.

Pored humora, u Lakušićevim djelima se često primjećuju i paradoks, ironija, autoironija, a ima i izvjestan broj politički angažovanih pjesama koje se žanrovski prepliću. Profesor Jelušić ističe da je Lakušićev stih najčešće slobodan, koji je težak i ozbiljan, ali ima i klasičnih oblika rimovanog stiha koji imaju svoju muzikalnost i tu dimenziju je pjesnik vrlo razvio. Lakušić se u poeziji pokazuje i kao izvrstan mislilac, zaključuje Jelušić.

Koprivica je, između ostalog, kazao da pravi pjesnik mora i treba da bude probuđeni dio naroda, te je istakao istakao i da “danas u Crnoj Gori imamo mnogo lažnih pisaca, ali srećom imamo i onih ‘koji se ne šćahu u lance vezati’ i pišu pošteno i briljantno kao što to radi Ilija Lakušić”.

Kod Ilije Lakušića je, smatra Koprivica, posebno prisutno i pitanje “kuda dalje?”.

“On to u književnosti rješava tragajući za novim neispitanim prostorima kada nešto što nije za očekivanje može da postane literarna građa, pa to mogu da postanu i same riječi i same rečenice... Tragajući za novim literarnim prostorima, Lakušić nas približava onom tako divnom, svijetu zaumnog, ivici realnog i irealnog, i omogućava nam umjetnički ugođaj, bez kojeg nema ni poezije ni umjetnosti”, kazao je Koprivica.

Koprivica je istakao značaj Lakušića kao velikog aforističara govoreći da se “zahvaljujući aforizmima u njegovoj poeziji osjeća jezgrovitost i kada bismo njegovim pjesmama oduzeli stilske figure, vrlo često bi ostali briljantni aforizmi koje je on u stvari zaodjenuo u pjesničko ruho i transformisao te mudre sentence u poetsko štivo”, zaključio je Koprivica. J.K.

( Jelena Kontić )