Profesija - navijač

U Crnoj Gori puno toga ne štima kako treba, od vlasti, opozicije, preko ekonomije i visoke politike, do najsitnijih detalja, i ponekad se čudim kako u ovoj zemlji nakon svega još išta postoji? Kako postoji i jedan razuman čovjek u zemlji koja je zaista zemlja čuda u svim segmentima? Kod nas je sve izokrenuto naglavačke.

Mi smo zemlja koja ima nevjerovatne apsurde, naši sportisti su amateri jer najčešće igraju fudbal, košarku, rukomet ili se bave nekim drugim sportom bez novčane nadoknade, pošto im klubovi uglavnom ostaju dužni, ali su zato navijači profesionalci. Kod nas je već decenijama na snazi čudesno stanje u kojem postoje profesionalni navijači, a neki od njih čak i redovnije od fudbalera primaju plate u tim istim klubovima.

Navijači u Crnoj Gori od pojedinih klubova dobijaju novac da bi navijali, da bi kupovali one iste baklje, petarde, rakete, dimne bombe i sav taj pirotehnički materijal, koji je uticao da se iz Podgorice u svijet, u prošli petak, pošalje onako ružna slika. Ti sitni navijači, osim što dobijaju novac od klubova i saveza na utakmice putuju potpuno besplatno, jer im FSCG i klubovi obezbjeđuju prevoz i ulaznice, tako da je navijanje unosna profesija u Crnoj Gori. S druge strane dobijen novac od klubova i FSCG, a time i od države, odnosno crnogorskih poreskih obveznika, najmanje se troši za kupovinu kapa, šalova, dresova, zastava, koji su u stvari pravi navijački rekviziti.

Imamo apsurd da je čak i navijanje za reprezentaciju Crne Gore profesionalan posao. Jedan od mojih kolega, novinara, se dosjetio da osnuje navijački NVO i kao takav od države dobija značajna novčana sredstva, da bi valjda navijao za svoju zemlju.

Dosjetio se čovjek, a što ne bi kad mu može biti, osnovao NVO i za ljubav prema Crnoj Gori uzima novac iz državnog budžeta, iz naših džepova. On za stvaranje cirkusa i blaćenje Crne Gore, u svijetu, uzima novac od te iste države, u kojoj više od šezdeset odsto stanovnika živi na ivici egzistencije.

Za novac koji dobija od države, da bi navijao za svoju zemlju, a valjda je to nešto normalno, može se opremiti nekoliko dječijih vrtića igračkama, škole neophodnim priborom za učenje, ali vlast novac daje navijačima koji iz Podgorice u svijet pošalju onakvu poruku. I nikom ništa, nije važno, dobili smo besplatnu reklamu. Neko će reći, i negativna reklama je reklama. Pa, uzdravlje! P.S. Ipak, da ne budemo nedorečeni, ogromna većina navijača ne spada u ovdje opisanu kategoriju, ali ovi najviše “bodu oči”.

( Stanko Radulović )