Milenko Lončarević, doktor za kozarstvo
Od otpremnine u PIK Bečeju, Milenko Lončarević kupio prve koze i odlučio da se vrati u svoje selo
Milenko Lončarević (59) iz pljevaljskog sela Adrovići, jedan je od najobrazovanijih poljoprivrednika u Crnoj Gori. On je doktor poljoprivrednih nauka i svoje znanje stečeno na Poljopriverednom fakultetu u Novom sadu, svakodnevno primjenjuje na svojoj farmi, koju je prije nekoliko godina oformio u rodnom selu.
Život u pitomoj vojvođanskoj ravnici napustio je kada je jedan od najvećih poljoprivrednih kombinata Pik Bečej, u kojem je godinama radio, bio pred stečajem. Bio je direktor u farmi koja je imala 1.000 muznih grla, a nakon što nije prihvaćen njegov plan reorganizacije koji je nudio tadašnjoj upravi, napustio je firmu i uzeo je otpremninu koju je uložio u razvoj svoje farme.
Na porodičnom imanju u Adrovićima, na nadmorskoj visini od oko 1.200 metara, gdje opstaju samo jaki i stameni ljudi, Milenko je oformio svoje gazdinstvo.
Iako nije bilo lako u šestoj deceniji krenuti od početka, Milenka je ljubav prema zemlji 2009. dovela u zavičaj, a posljednjih pet godina stalno se nastanio u Stajištu, stvarajući savremenu farmu koza.
Supruga i dvoje djece, ostali su da živi u Bečeju a povremeno dolaze u Adroviće, kada im to poslovne obaveze dozvole i pomažu u poslovima na imanju.
Za kozarstvo se, kaže Milenko , opredjelio jer su na tržištu traženi kozji sir, mlijeko i meso, a tvrdi da je podneblje i tip pašnjaka najekonomičniji za uzgoj koza.
Do sada je u obnovu imanja uložio oko 50.000 eura a u nabavci prvog stada koza pomogla su mu djeca - sin Danijel i kćerka Marina, koji imaju razumijevanja za sve ono što radi njihov otac. Danijel je vlasnik kafića u Bečeju, a kćerka je zaposlena kao ekonomista u NIS-u. Umjesto kupovine automobila, svoju prvu ušteđevinu njih dvoje uložili su u nabavku koza, kako bi pomogli očev biznis.
Milenko je iskoristio MIDAS kredit za nabavku laktofriza, aparata za mužu i kosačice. U februaru je konkurisao za sredstva iz IPARD lajk programa, u iznosu od 44.000 eura, za podizanje savremenog sjenjarnika i natkrivenog betonskog obora za koze, ukupne površine oko 90 metara kvadratnih.
“Radi se o značajnom ulaganju, kako bih omogućio i zaokružio veoma savremen oblik uzgoja koza”, kaže Lončarević.
On tvrdi da su ovi predjeli bogom dani za razvoj organskog kozarstva.
Prema njegovim riječima, mladi se teško vraćaju selu jer je teško opstati u tržišnoj stihiji, bez organizovane podrške lokalne zajednice, države i udruživanja u koperative, zadruge i uz ugovorenu proizvodnju.
“Prethodnih godina bilo je trenutaka kada sam bio u dilemi da li ću moći da istrajem. Čovjek mora sam sebe da pobijedi i svoje slabosti. Ovo je težak put, pun iskušenja. Zimi imam vremena i više čitam”, ističe doktor Lončarević.
Podigao je savremenu štalu od 136 kvadrata, u kojoj trenutno ima pedesetak koza i isto toliko jaradi. U štalu je uvedena struja, ugrađene pojilice, a pred štalom su vezovi sa zatvorenim sistemom za mužu, a izgradio je savremeni mljekar.
Milinko proizvodi tradicionalni koziji sir u kriškama a u manjem obimu i dimljeni sir. Ima kupce i uspijeva da proda sve što proizvede. U Pljevljima koziji sir prodaje po šest eura za kilogram, a na primorju 7,5.
“Tržište za ove proizvode postoji, iako, trgovački lobiji neplanskim i pretjeranim uvozom jeftinih stranih proizvoda, umanjuju prođu naših prozvoda. Ipak, imam sve više stalnih kupaca, jer znatan broj onih koji jednom probaju sir, nastavljaju da ga kupuju. To nije neobično kada znamo odlike kozijeg mlijeka i sira, što nije sasvim poznato široj javnosti. Kozije mlijeko je, zbog svog sastava, 10 puta svarljivije od kravljeg, a ono i sir predstavljaju pravi lijek”, ističe Lončarević.
Volio bi da njegov primjer ne bude usamljen, već da se i komšije angažuju
Milenko sam koristi koziji sir kako bi nakon teškog i napornog dana povratio snagu.
“Dešava se da sam izuzetno umoran, iscrpljen, a onda popijem nevareno kozije mlijeko i za 10 minuta sam okrijepljen”, ističe Lončarević.
Lončarević ističe da će punu isplativost farma imati kada bude imao 100 koza. “Obrt kapitala u stočarstvu je spor, potrebno je nekoliko godina da se sredstva vrate. Teško je to postići kada sam sam, pa sam prošle godine imao jednog radnika, a i ove godine na proljeće ću angažovati jednog radnika. Kada ustalim proizvodnju sa oko 100 koza, namjeravam da uposlim bračni par da mi pomogne ističe Milenko . Iako značajan prihod ostvaruje prodajom jaradi, Lončarević kaže da glavna zarada u kozarstvu dolazi od sira i mlijeka. “Nije mi stalo samo da ja uspijem i neću biti sasvim ispunjen, dok ne vidim da idrugi kreću mojim stopama. Pravi smisao nije ostvaren ako sam jedini na širem prostoru u ovom poslu”, ističe Lončarević, koji je spreman da svoja znanja i iskustva prenese drugima.
Galerija
( Goran Malidžan )