Za šest godina od šampiona do drugoligaša
Budućnost je, postala prvi bivši šampion u ženskoj odbojci u nezavisnoj državi koji će se takmičiti u drugoligaškoj konkurenciji
U sportu, kao i životu, trnovit je put do vrha, najteže je ostati na njemu, a česti su slučajevi kada “kola krenu nizbrdo”, kada uspjehe zamijene neuspjesi i drugi problemi.
Mnogo je razloga za pad, od subjektivnih do objektivnih. Na svojoj koži je to osjetio i Ženski odbojkaški klub Budućnost.
Podgorički klub je bio šampion 2012. godine, tada pod vođstvom Vladimira Rackovića, a u ovoj sezoni će se takmičiti u Drugoj ligi…
“Razloga za odustajanje od Prve lige ima više. Prvi i veoma bitan je izostanak pomoći sponzora, a drugi je mladost ekipe. Bivše juniorske reprezentativke, Aleksandra Prelević, Tina Mijović i Sandra Adžić, zatim Ivana Maljević i Ena Sutaj, kada su najviše mogle da daju odbojci upisale su zahtjevne fakultete i odabrale obrazovanje. Nažalost, mi nismo u mogućnosti da ih sa adekvatnim stipendijama stimulišemo i olakšamo studiranje, i tako zadržimo u odbojci. Dakle, procijenili smo da mlada ekipa ima veću šansu za napredovanje u ligi ravnopravnih ekipa za razliku od Prve lige, gdje bi u pojedinim utakmicama bili "topovska hrana", kaže za “Vijesti” direktor Budućnosti Avdulah Radončić.
Budućnost je, tako, postala prvi bivši šampion u ženskoj odbojci u nezavisnoj državi koji će se takmičiti u drugoligaškoj konkurenciji…
“Osjećaj da smo u Drugoj ligi nakon tri decenije elite i svih uspjeha, ne može imati pozitivnu definiciju. To je nešto što ne bih poželio nijednom mom sportskom prijatelju. No, i to je veoma ozbiljno takmičenje i duboko vjerujem da će nam to novo iskustvo biti od velikog značaja za brz povratak na stare staze uspjeha”, ističe Radončić.
Ovakav epilog, ističu u Budućnosti, mogao se naslutiti još prošle sezone, koju je najmlađa ekipa u ligi (prosjek 15 godina) završila u sredini tabele.
“Finansijski smo sezonu izgurali na mišiće. Mi jesmo zadržali i nosili ime sponzora, renomirane i veoma društveno odgovorne firme Bemax, kojoj dugujemo veliku zahvalnost, jer je sve dogovoreno i ugovoreno ispoštovala, nadajući se da će nas i dalje imati u pažnji. Ali, novog sponzorskog ugovora nije bilo. Dakle, tokom prethodne sezone pa sve do pred sam start ove, kucali smo na mnoga vrata, vjerujući da ima još društveno odgovornih firmi. Nigdje nijesmo bili odbijeni, ali ni pozvani na konačan dogovor. A nama je trebalo finansijsko pokriće zakupa sale u Medicinskoj školi, u kojoj trenira i takmiči se prva ekipa, kupovina sportske opremu za igračice i trenere, prevoz i "pristojan" ručak za ekipu na gostovanjima”.
Uspon Budućnost u nezavisnoj državi počeo je 2009. godine, dolaskom generalnog sponzora i izborom Dragana Rackovića za predsjednika. Osim titule 2012. godine, Budućnost je nakon toga igrala (i izgubila) još po dva finala plej-ofa i Kupa.
"Projekcija je bila da za četiri godine marljivog rada osvojimo titulu. Mi smo to ostvarili godinu prije 2012. Nažalost, nijesmo uspjeli da je u narednoj sezoni odbranimo, niti da je povratimo u sljedećih par godina, igrajući finala. U godini osvajanja titule dolazi još jedan zlatni sponzor, Bemax. Procjena stručnog štab i uprave kluba, a u skladu sa budžetom, bila je da sa postojećim igračkim kadrom možemo ponovo osvojiti titulu, prvenstvo ili Kup. Kako to nijesmo ostvarili, olako smo dozvolili da nam pođu najbolje igračice i to da pojačaju najljuće rivale. Vjerovali smo tada da će mlađe iskotstiti svoj šansu, i eto do čega nas je to dovelo. Dakle, krivi smo mi sami”, priznaje Radončić.
Direktor Budućnosti ističe da sadašnju ekipu čine “aktivne i potencijalne reprenzentativke mlađih kategorija Crne Gore”.
“Učinićemo sve da napreduju i da se igrački ostvare. Već naredne sezone vjerujemo da ćemo biti u eliti sa ozbiljnim ambicijama i pod krilom starog-novog sponzora” zaključio je Radončić.
( Saša Jončić )