DžoRe

Zvali smo ga od milja DžoRe. Bio je zaštitni znak bjelopoljske čaršije osamdesetih godina prošlog vijeka. Majstor Redžo, dobar moler i još bolji harmonikaš sklon humoru, ostavio je kod malobrojne čaršijske populacije lijepo sjećanje tako da se i danas prepričavaju njegovi biseri.

Helem, ode njegov sin Erko na privremeni rad u Njemačku. Već poslije par mjeseci poče slati babu 50 DM u vidu mjesečne pomoći. Kako je vrijeme odmicalo i kako se Erko sve bolje snalazio, povećavao je iznos i vrlo brzo svakog mjeseca Redžo poče dobijati po 1.000 DM. Za divno čudo, iako je Erko povećavao cifru, babo je imao sve manje novca u džepu.

Siguran izvor sredstava dovede do opuštanja i nekontroliranog trošenja novca skromne čeljadi. Vrlo brzo je Redžo skontao da će ga novčana pomoć od strane sina dovesti na prosjački štap. Uvidjevši da je šejtan odnio šalu, Redžo jednog dana ljut k'o ris presavi tabak, uze kalem i murećep i napisa pismo sinu.

"Dragi sine Erko, da te Babo zamoli, nemoj nam više slati marke iz Njemačke. Kako si ti počeo slati i povećavati idaru, mi smo ti iz mjeseca u mjesec sve siromašniji. Molim te pod hitno obustavi svaku uplatu inače ćemo pokrepati od gladi. Propast ćemo i mi ovamo i ti tamo. Pusti baba da se sam snalazi onako kako se snalazio i borio dok si i ti bio kod mene na sofri. Amanet ti Božiji prekidaj i Allahimanet sine. Redžo." Kasnije je kroz smijeh DžoRe znao često prepričavati pomenuti događaj govoreći da godinu dana nije razvukao harmoniku niti zapjevao sve zbog Erkove pomoći. Lijepa četka, a još ljepša moja harmonika, govorio bi.

* * *

Ova me priča asocira na bošnjačku emigraciju i dijasporu rasutu širom zemaljske kugle. Sjećam se organiziranih autobuskih linija iz raznih gradova Sandžaka za zapadnu Europu. Ekspresnih izdavanja pasoša i rodnih listova. Preskupih autobuskih karata samo u jednom pravcu. Bolnih rastanaka i desetina dženaza, roditelja ukopanih bez prisustva sinova i kćeri. Ilegalnih prebacivanja i bježanja glavom bez obzira od srpskocrnogorskih progonitelja. Ostavljalo se sve. Sav imetak koji se nosio bila je bošča u ruci i brašnjenik tavapita. Bože sačuvaj, ne ponovilo se. Zahvaljujući upornom radu i ogromnim odricanjem većina vas danas ste uspješni privrednici, biznismeni, menadžeri, političari...

Iako ste daleko od rodnih kuća, veterani genocida vam ni tamo ne daju mira. Ne morate se vi, kao Erko, mučiti da sami šaljete novce, doći će oni vama na noge. Njihova težnja za zatiranjem svega bošnjačkog, nekažnjivost zločina i višedecenijska vladavina dodatno ih je ohrabrila da vas i dalje progone. Pljačkaški nagon ne da mira zločiniteljima. Samozvana europska Crna Gora, zahvaljujući velikom ratnom iskustvu doživotnog diktatora, ovoga puta ubija nas suptilnije. Jedan do mnogobrojnih perfidnih načina zatiranja svega bošnjačkog jesu i česte posjete razno/raznih ministara vlade. Istina, rado bi vas i sada kao i devedesetih progonili, ali imate sreću, živite u demokratskim državama. Svjesni su da bi u pravnim državama za počinjene i planirane zločine morali krivično odgovarati. Zato u Crnoj Gori nema lustracije i vladavine prava. Ovo je besudna zemlja u kojoj sunce ne grije. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako.

Ogrezli u zločinima i kriminalu, po prirodi patološki lažovi, zahvaljujući selektivnom pamćenju, paralelnoj istini i dvostrukom moralu, plasiranjem šarenih laža, institucionalno usisavaju vaš svježi novac u opljačkanu Crnu Goru. Pošto su rasprodali i opljačkali sve što se moglo rasprodati i opljačkati i zadužili zemlju kod međunarodnih centara moći, na taj način pokušavaju spasiti državu od ekonomske i svake druge propasti, prije nego krenu u nove pljačke i zločine. Za to vrijeme u stranim bankama daleko od očiju javnosti na tajnim računima čuvaju vlastita ekstremna bogatstva. Vama lažu da zahvaljujući vašoj lojalnosti i kapitalu brane državu od Srba koji je navodno ugrožavaju.

Sve ovo im polazi za rukom zahvaljujući vašem i našem kratkom pamćenju i zaboravu. Morali smo do sada naučiti lekciju da svaka višedecenijska vladavina diktatora na ovim prostorima završava krvavim raspletom gdje su većinom žrtve Bošnjaci. Zato vas molim da više puta pažljivo pročitate priču o našem rahmetli DžoReu. Pozivam Vas da prekinite komunikaciju sa zločinačkim režimom i prestanite im biti podanici. Budite ponosni Bošnjaci. Nemojte nam otežavati ionako teško stanje u kom se nalazimo i pustite nas da se sami izborimo vlastitim radom i trudom za bolji život. Već sljedeći izbori su izvanredna prilika za promjenu. Nastavite li i dalje podržavati i služiti našim i vašim dušmanima, pomrijet ćemo od gladi. Oni su neprijatelji svakog čestitog i poštenog čovjeka. Obožavatelji vlastitog ega. Razlikujte se od njih po činjenju dobra, prvo sebi, a onda i svakom čestitom i potlačenom čovjeku.

( Ibrahim Čikić )