Žrtve silovanja malo se štite, nasilnicima i sudije gledaju kroz prste
Istanbulska konvencija je skraćeni naziv za Konvenciju SE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i u porodici
Crna Gora ne čini dovoljno kako bi zaštitila žene koje su žrtve silovanja i prisilnih brakova, upozorava grupa stručnjaka Savjeta Evrope (GREVIO).
U prvom njihovom izvještaju o primjeni Istanbulske konvencije u Crnoj Gori piše da gotovo ne postoje preventivne i zaštitne mjere za žrtve silovanja i seksualnog nasilja i uznemiravanja i prisilnih brakova.
“Nema ni uspostavljenih posebnih servisa, kao što su centri za žrtve silovanja i seksualnog nasilja“, navodi se izvještaju u koji su “Vijesti” imale uvid.
Istanbulska konvencija je skraćeni naziv za Konvenciju SE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i u porodici.
Crna Gora je, međutim, napredovala na uspostavljanju sveukupnog zakonodavnog i institucionalnog okvira za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama.
Stručnjaci SE traže od crnogorskih vlasti da uspostave centre za žrtve seksualnog nasilja. Preciziraju da bi centar trebalo da postoji na po 200.000 stanovnika i ističu da se obrati pažnja i na geografski položaj, kako bi bili jednako dostupni žrtvama u gradskim i seoskim oblastima.
U nalazu upozoravaju da se slučajevi silovanja malo prijavljuju zbog stigme sa kojom se suočavaju žrtve, koje često nemaju podršku ni onih kojima je posao da im pomognu.
Sa zabrinutošću bilježe da su pravosudni organi od 2014. do 2016. imali ukupno četiri slučaja silovanja. Na osnovu prikupljenih informacija, stručnjaci SE konstatuju da je veoma malo truda uloženo da se uklone postojeći tabui u vezi sa silovanjem i seksualnim nasiljem i da se ohrabre žrtve da ga prijave.
“Profesionalci koji se bave ženama koje prijavljuju porodično nasilje često pokušavaju da minimiziraju nasilje, objelodanjujući alarmantne predrasude protiv žena, previše se oslanjaju na procese pomirenja i odlažu dodjeljivanje slučajeva porodičnog nasilja. Osim toga, većina slučajeva porodičnog nasilja, čak i kada su prijavljeni i završe na sudu, rezultiraju krajnje niskim sankcijama i ostavljaju žrtve obeshrabrenim”.
Stručnjaci navode da su zabrinuti zbog mnogih izvještaja o negativnoj pristrasnosti predstavnika centara za socijalni rad prema majkama - žrtvama porodičnog nasilja.
GREVIO poziva vlasti da prioriteno osigura i savjetovališta i podršku širom zemlje za žrtve svih oblika nasilja, finansijsku pomoć ženskim nevladinim organizacijama koje nude usluge podrške za žrtve i adekvatnu obuku profesionalaca.
Pozivajući se na istraživanje sprovedeno među crnogorskim sudijama, stručnjaci SE navode da je 78 odsto njih kazalo da ne primjenjuje međunarodne konvencije u radu, uprkosm ustavnoj obavezi da to čine.
“Uprkos postojanju Centra za obuku u sudstvu i tužilaštvu i sve većem broju ponuđenih obuka, čini se da sve sudije ne shvataju dinamiku porodičnog nasilja, pritiske i traume od kojih pati žrtva, njihove potrebe za sigurnošću i pravo na zaštitu. Intervjui sa sudijama otkrivaju alarmantnu tendenciju da procjenjuju kredibilitet žrtve na osnovu štetnih metoda poput ‘konfrontacije’ između žrtava i nasilnika, što ne stvara povjerenje u sistem. Sudije se takođe teško oslanjaju na medicinske dokaze o mentalnoj bolesti i bolesti zavisnosti kod nasilnika kod izricanja presuda. Takvi slučajevi održavaju manjak znanja o porodičnom nasilju i bezosjećajnost prema njihovim žrtvama”.
GREVIO nema pohvala na račun reakcije državnih institucija kada se utvrdi da su njihovi službenici istovremeno i nasilnici.
Konstatuju da su upoznati sa dva slučaja u kojima je Ministarstvo unutrašnjih poslova sprovelo disciplinske postupke protiv svojih službenika koji su fizički zlostavljali supruge i u jednom od slučajeva i sina. Navode da su obojica kažnjena oduzimanjem dijela plate i da im nije izrečena druga disciplinska mjera.
“GREVIO je zabrinut zbog zbog takvog blagog pristupa prema državnim službenicima koji su nasilnici u porodici. Istanbulska konvencija poziva na nultu toleranciju nasilja nad ženama, naročito ako su ih izvršili državni službenici”.
Stručnjaci SE pozvali su vlasti da ulože više novca za borbu protiv nasilja nad ženama i da manje zavise od međunarodnih donacija.
Nijedan slučaj prisilnih brakova nije završio na sudu
Stručnjaci SE traže od vlasti da rade i na rješavanju problema diskriminacije Romkinja i Egipćanki koje traže zaštitu od nasilja, naročito od prisilnih brakova i porodičnog nasilja.
Ukazali su na rezultate istraživanja Centra za romske inicijative koje je pokazalo da 72,2 odsto djevojčica Romkinja ulazi u brak u periodu između 12 i 18 godina starosti.
U polovini slučajeva, roditelji su izabrali njenog muža, a u 42 odsto slučajeva budući supružnici se prije braka nisu ni poznavali.
Uprkos tome, nijedan od 50 slučajeva prisilnih brakova prijavljenih Centru ili nadležnima nije završio podizanjem optužnica.
GREVIO bilježi da su preduzeti bitni koraci na polju rasta svijesti kada je riječ o položaju Romkinja i Egipćanki i njihove veće izloženosti porodičnom nasilju, prisilnim brakovima i silovanjima.
“Vlasti su, sa međunarodnim partnerima, tokom 2017. sprovele kampanje u 12 romskih i egipćanskih naselja kako bi podigli svijest o nasilju protiv žena i dječjih brakova. Većina prethodnih inicijativa bile su ad hoc i uglavnom su ih sprovodile NVO koje su vodile Romkinje”, navodi se u nalazu i dodaje da su redovne kampanje uz podršku Vlade bitne da se napravi napredak u toj oblasti.
Očevi otimali djecu iz centara za socijalni rad
Slučajevi nasilja jednog roditelja nad drugim imaju teške posljedice po dijete, jer stvara, između ostalog, traume i prepoznaje se kao oblik mentalnog nasilja, ističu stručnjaci SE.
Međutim, zaposleni u centrima za socijalni rad pružaju veoma malo podrške ženama koje žele da zaštite sebe i djecu od oca nasilnika dok prolaze kroz težak proces razvoda ili rastavljanja od nasilnika.
“Nekoliko slučajeva otimanja djece od strane očeva tokom nadzornih posjeta u Centru za socijalni rad prijavljeno je GREVIO, što sugeriše postojanje propusta u načinu na koji se nadzor sprovodi u praksi”. Stručnjaci SE snažno ohrabruju Crnu Goru da više uradi na polju zaštite djece koje su žrtva porodičnog nasilja.
( Miloš Rudović )