Kako žive učitelji u Crnoj Gori?
"Učiteljski poziv je jedan od najljepših poziva, iako jako zahtjevan i težak, ali ispunjava i inspiriše. Sa jedne strane, mi smo uzor mladim ljudima", ističe Sava Kovačević
Danas, 5. oktobra, obilježavamo Svjetski dan učitelja i sjećamo se onih koji svoje vrijeme i trud ulažu u obrazovanje naše djece.
Jesmo li svjesni važnosti uloge koju učitelji i učiteljice obavljaju? Imamo li sluha za njihove probleme, potrebe i brige, te šta ih muči i kako žive učitelji u našoj Crnoj Gori, za Boje jutra na TV Vijesti pričali su učiteljica u penziji Roza Novaković, učitelj Sava Kovačević, OŠ "Oktoih", te predstavica Sindikata prosvjete, Biljana Mosurović.
Učiteljski poziv je jedan od najljepših poziva, iako jako zahtjevan i težak, ali ispunjava i inspiriše. Sa jedne strane, mi smo uzor mladim ljudima, ističe Sava Kovačević.
Djeca sve manje provode vremena sa svojim roditeljima, pa u tom slučaju učitelj je glavna karika i veza između zanja, učenja i roditelja, jer je kući potrebno da nauče i rade. I tu, Sava vidi razliku između nekadašnjih i današnjih vremena.
Učiteljica u penziji podsjeća na onu čuvenu izreku "Prosvjeta je slaba struka, nema para ni za luka" i ističe da su učitelji oduvijek bili na ivici egzistencije, prosvjetni radnici nikad nijesu bili nagrađeni koliko je trebalo. Od učitelja zavisi kakva će djeca biti i kako će se ponašati.
Radila je i u savremenoj i u tradicionalnoj nastavi, i smatra da su nekad djeca bila više motivisana da rade i uče, da stiču znanja, upijali su svaku riječ. Desilo joj se da kad razgovara sa djecom čuje da se pitaju zašto da uče kad postoji prijatelj Pero, ili taj i taj, ima odlično auto, i bolje prolazi u životu, nego npr. njihov tata koji je završio fakultet i jedva preživljava. Takođe, Roza primjećuje da djeca sve manje čitaju.
Kako bi preživljeli svi učitelji, prosvjetni radnici moraju da rade dodatne poslove, da bi prehranili svoje porodice, tako da je jasno da se ne mogu posvetiti u potpunosti svom primarnom zanimanju.
Potrebno je osnaživanje prosvjetnih radnika, i bolja umreženost između nastavnika i instutucija, to je jedan sistem i svaka karika je važna. Svi su pomalo zakazali, smatra predstavnica Sindikata, i tu je glavni problem lošeg položaja učitelja.
Roza i sada mora da radi jer sa penzijom od 380 eura koju prima, nakon 42 godine radnog staže, ne može da živi.
Sava trenutno radi još dva posla, koja na neki način dopunjuju učiteljsku platu kako bidopunio budžet koji je neophodan jednoj četvoročlanoj porodici.
No, bez obzira na to kolika su primanja, i što su svjesni da nijesu nagrađeni onako kako bi trebalo, volja i ljubav prema djeci su ono što svako od prosvjetnih radnika mora imati.
( Nina Marković )