Kad se ljepota prepusti daru
Božidar Pavićević je tvorac vrlo sadržajnog i veoma raznovrsnog kreativno-likovnog opusa
U osvit ovogodišnjeg proljeća, u njegovom osunčanom rodnom gradu, kraj obala smaragdne Zete, oprostili smo se od još jednog istaknutog crnogorskog umjetnika, Božidara Pavićevića Zodijaka.
Intrigantan nadimak, dobija u mladim danima, završavajući glasovitu umjetničku školu u Herceg Novom. Zadojen energetsko-kreativnim nadahnućima, zaputio se u Beograd, na Akademiju primijenjenih umjetnosti, uspješno položio prijemni ispit, a nakon dvije opšte studijske godine i ponovnog prijemnog ispita, nastavio je umjetničku specijalizaciju na odsjeku scenografije, u klasi odista čuvenog profesora Milenka Šerbana, vrsnog slikara i izuzertnog scenskog stručnjaka.
Sportski građen, lijepog izgleda, radoznalog duha, energetskih poriva, omiljen u društvu, slijedi svoju akademsko-umjetničku naobrazbu. Često je sa kolegama u kafani “?”, omiljenom umjetničkom sastajalištu, nadomak Akademije primijenjenih umjetnosti, a zatim i u Klubu umjetnika na Likovnoj akademiji u Raićevoj ulici.
U tom periodu, upoznaje svoju stalnu životnu saputnicu, veoma atraktivnu studentkunju Slavicu, apsolventa književnosti na Filološkom fakultetu. Tih prevratnih sedamdesetih godina, u mladalačkom zanosu, pred Američkom ambasadom u Beogradu, u velikom krugu na pločniku, ispisuje buntovnu sintagmu “Če je živ”.
Sticajem određenih čudnih okolnosti, Božidar će biti primoran da napusti umjetničke studije i vrati se u svoj zavičaj. Nešto kasnije, ispunjava mu se mladalački san, sa grupom crnogorskih umjetnika boravi dva mjeseca na Kubi, i na zabatu zgrade slika gigantski mural, portret tadašnjeg svog idola, legendarnog Čea.
U to vrijeme, piše poeziju, svira na gitari, bavi se sportom, radoznalo istražuje brojna polja svojih umjetničkih nadahnuća. No, zasigurno, tek u Crnoj Gori, otpočeće njegova istinska životna i likovno-stvaralačka odiseja.
Tada uplovljava u bračne vode sa svojom voljenom Slavicom, profesoricom jezika i književnosti danilovgradske gimnazije. Rađaju im se tri predivne kćeri, Marija, kao i njena majka, u Beogradu završava svjetsku književnost, Jelena jezik i književnost studira na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, a najmlađa Milica je na političkim naukama.
Istovremeno sa životnim ostvarivanjem, strastveno se razvija i potvrđuje njegov izuzetno širok umjetnički dijapazon. Božidar je uvijek istinski bio uronjen u multidisciplinarne umjetničke tokove. Katkada je definisao svoje ljudske duhovno-mentalne osobenosti, znao je da kaže da je politički potpuno neobrazovan, nije se svrstavao niti lijevo, niti desno, a politikanstva se grozio.
Izuzetno veseo i druželjubiv, u društvu je uvijek bio spreman za pošalicu na svoj, ali i na tuđi račun. Vrsni narator, prepričavao je mnoge zgode i nezgode, dobrim vicem bi začinio, gotovo svaku svoju razdraganu tiradu. Istodobno je cijenio ljude, svoje kolege.
Uvijek elegantno i sportski odjeven, svoju izuzetno dugu kosu, znao je da veže u čvrsti steg. U tom negdašnjem vremenu, sa velikim uživanjem, upravljao je svojom ogromnom, crnom Citroen-ajkulom.
A to čudesno vozilo, koje je oblikovao čuveni italijanski vajar i dizajner Flaminio Bertoni, zvanom “Boginjom među automobilima”, koje se pojavilo (1955) na sajmu u Parizu, odista je bilo za divljenje, posebno kada bi sa njim umjetnički znao da sraste čudesni Zodijak.
Nažalost, prerani odlazak svestranog umjetnika Božidara Pavićevića, najvjerovatnije će negativno uticati da njegovo vrlo sadržajno i veoma raznovrsno kreativno-likovno djelo, ostane nedovoljno razjašnjeno i istinski valorizovano.
Scenografija za velike i one koji su zaboravili da to budu
U rodnom gradu, kasnije i Podgorici, nastavlja poneseno da supstituiše svoje veoma sadržajno i vrlo specifično umjetničko stvaralaštvo. Božidar prevashodno radi na crtežu, kao posebnoj disciplini, ali i kao osnovnom fundamentu ukupne likovne umjetnosti.
Nastaju mnogobrojne skice, studije, crteži, slike u ulju, temperi, akvarelu, gvašu. Postaje (1972) član ULUCG-a, priređuje preko stotinu samostalnih, a učestvuje na brojnim grupnim i kolektivnim izložbama u zemlji i svijetu.
Postaje laureat brojnih nagrada i priznanja: Nagrade Hercegnovskog salona; Tradicionalne nagrade ULUCG-a; Nagrade Novosadskog salona; Nagade Ateljea 212; Nagrade Dana oslobođenja Danilovgrada; Nagrade za plakat u Havani.
Pored slikarstva, bavi se intenzivno grafičkim dizajnom, ilustracijom, karikaturom, scenografijom. Radio u “Pobjedi” kao tehnički urednik, a sarađivao je u “NIN-u”, “Ježu”, “Književnoj riječi”...
( Slobodan Slovinić )