Jesen stiže, zukvo moja

Valjda je mit o vrelim političkim jesenima nastao u novije vrijeme. Dugo sam već u politici i razumio sam da to obećanje uglavnom biva posijano negdje u vrelim ljetnim danima kada su suncobrani mjera političkog horizonta, a imaginacija i politički talenat bespomoćno zakoprcani u pijesku i plićacima.

Hoće li je biti i hoće li ova predstojeća zaista biti vruća?

Ja bih volio da ne porani, makar dok se ne završi sa pečenjem rakije od jabuka, krušaka i dunja, a ne bi mi uopšte odgovaralo da se dogodi da su rodile šljive, jer, tada, preko kazana, po cijeli mjesec, može da se vidi najdalje do Jasenove.

Izdaja je ne učestvovati u vrućoj jeseni, ali je i izdaja ognjišta i Veselinovog poimanja života, prosuti sve što je dao Bog da se sabere ili slitri u lijepe jesenje dane.

(Carpe diem, što bi rekli stari Prevalitanci)

Da se ne vadim na navodno očevo insistiranje, odavno, nizašta na svijetu, ne bih dao žut ili rumen jesenji obdan. Na kraju; nama ne trebaju vreli politički dani, nego mlade i stare, mudre i hladne glave! (Beata vita perfecta sapientia efficitue - zvuči sloganski i na latinskom, nažalost!)

Ova Vlada ne valja i to vide svi. Gledali iz plićaka, kroz suncobran, sa Durmitora, Prokletija, iz Rožaja, Tuzi ili sa Jasenove, prosto ne valja. Pašim se da će stoga potrajati. Sve što nije valjalo kod nas je pretrajavalo preko isteka svakog roka za upotrebu.

Vlada ne valja jer je nekako rutinska, bezidejna, s manjkom autoriteta, viškom medijske navalentnosti, suficitom ničega važnog i deficitom svega značajnog. Kao da je kalemljena nekim pelcerima raštana (Brassica oleracea var. acephala) na drvo zukve (Malus sylvestris). Latinska imena jednogodišnjeg i višegodišnjeg bilja samo doslikavaju poimanja bućkuriša koji vlada u Vladi Crne Gore i dnevno se nudi žiteljima, ali i onima koji nemaju ni za žito (triticum).

Dakle, suštinski smo u raštanu i zukvama ali je lakše kada shvatiš da je to, recimo, malus sylvestris?

Ja bih rekao da Vlada ne valja i zato; što se grbo rodi vrijeme ne ispravi (a i da ispravi mi ga nemamo).

Vlada ne valja jer su odreda svi jednom nogom u Briselu, a onom drugom na katunu - Crna Goro, među integracijama i napuštenim katunima!

Ne valja i ne valja, jer arogancijom pojedinaca nadomješta kolektivnu anemičnost. Čas nam se, kroz medijsku predstavu, učini da bi mogli upravljati Cezarovim Rimom, a odmah poslije toga trijezno zaključimo da je našoj Vladi mjera da bude podizvođač na izgradnji treće trake od Lepenca do na Krstac.

Vladu koja ne valja treba mijenjati, a najpogodnije godišnje doba za promjene je prvo koje dođe. Zaista, tom logikom, ova jesen je idealna, (kao i svaka do sada) da je smijenimo, odnosno, promijenimo?

Sumnjam da bi je ikome bilo žao izuzev onima koji, gorštački ili primorski bistro, znaju da njih neće nikad više zapasti da upravljaju ni mjesnom zajednicom.

Vlada je spremna da padne kao zrela zukva ali to je jedino spremno.

Opoziciju smo umjesto na fabričko podešavanje vratili na fabričku grešku. Naša nova tuča (hvatanje za vratove) je na pomolu, iako je Vlada na “izdisaju”!

Saga oko Aerodroma završila se prije nego je i počela - SD će tražiti kompromis u okviru vladajuće koalicije što znači da će se ubrzo namiriti izgubi i zaliječiti rane od principijelnosti u pokušaju.

Kolege iz DF i Demokrata se međusobno ne štede - svako misli da će sam razvlastiti DPS i potući do nogu nevaljalu Vladu, mada to čudo nikako da ostvarimo. Demokrate su u fazi ofanzivnog “razobličavanja” svake konkurencije pa su ljudi sa kojima dijele vlast u nekoliko opština postali “pećinski nacionalisti” - dobro je, sišlo se iz krošnji i sa grana! Rusi optužuju Amerikance da u Ukrajini podržavaju “peščernij nacionalizm” (Demokrate, znači, pozajmljuju od nedemokratskih Rusa) ali je taj “pešćernizam” na Zapadu sagledan kao “evropski put”? Ima, dakle, nade da se i mi izmirimo u nekom tunelu - izgleda moderno i građanski, a ipak je pećina.

Bilo bi gotovo savršeno kada ove jeseni opozicija ne bi radila ništa, ama baš ništa, izbjegli bismo makar praistorijske svađe. Vlada će možda pasti ako je mi ne budemo obarali - eto, taj spektakularni plan nismo nikad pokušali?

Ceterum censeo Carthaginem esse delendam. Iako Katon Senior to nije doživio Kartagina je na kraju razorena. Vladu, pri tom, ne treba razarati, mada će ostaviti razorne posledice, samo je treba pustiti da padne sama od sebe.

Vruća politička jesen je, znači, opirao se ja ili ne, ipak, na pragu! Više nemamo šta da izgubimo - lokalne i predsjedničke izbore izgubili smo proljetos.

Saberimo plodove i požurimo da pokažemo ko je šta ispekao: rakije, pekmeze, zanate, konkurenciju?

Vlada će pasti sama, kao i uvijek, s jeseni?

Crna Goro, ispod suncobrana, u plićacima, među kazanima i rakijama, među zukvama, raštanima i tikvama, među vladama i kartaginama, među esdeima i depeesima, na aerodromima, u pećinama i tunelima, u bezidejnim proljećima i vrućim jesenima. Crna Goro među tuzima i durmitorima, s tricama i tritikumima, u tugama i na drumovima - da si vječna i to je to.

( Goran Danilović )