Radulović: Crnoj Gori nedostaju ljudi posvećeni svom dobru, ali i dobru društva

Crna Gora je država u kojoj se može dobro živjeti, ali joj nedostaju stručni, posvećeni ljudi, menadžeri i dobri, svjetski konkurentni projekti i proizvodi, ocijenjeno je na redovnoj godišnjoj sjednici Skupštine i Upravnog odbora crnogorske Asocijacije menadžera (AMM).

Na sjednicii, kojojoj je prisustvovalo blizu 100 delegata, usvojen je izvještaj za prethodnu i plan za narednu godinu. Delegati Skupštine izabrali su novi Upravni i Izvršni odbor, kao i zamjenika predsjednika.

Upravni odbor je donio odluku o formiranju prvog strukovnog udruženja menadžera – Asocijacije HR menadžera Crne Gore.

U obraćanju delegatima, predsjednik Asocijacije, Budimir Raičković, posebno je naglasio ulogu i značaj ljudskih resursa u razvoju menadžmenta i upravljanju kompanijama i organizacijama, najavivši tom prilikom inicijativu za pokretanje još nekoliko granskih udruženja menadžera.

„Asocijacija u danima pred nama neće biti samo puki posmatrač aktuelnih dešavanja već aktivni učesnik u svim važnim procesima i dešavanjima“, poručio je Raičković najavivši aktivnosti u oblasti evroatlantskih integracija, ženskog liderstva, kao i aktivnu saradnju sa Evropskom konfederacijom menadžera.

Radulović: Sve možemo uraditi ako se okupimo oko projekata i složno krenemo da ga ostvarimo

Predsjednik Skupštine AMM-a, Milutin Nino Radulović, kazao je da je misija crnogorskih menadžera da Crna Gora postane prosperitetno društvo.

„Možda snagom uma ne možemo baš sve uraditi, pomjerati planine, mijenjati tokove rijeka, ali možemo i to ako se okupimo oko projekata i složno krenemo da ga ostvarimo. Sjetimo se u staro vrijeme čovjek je u bespuću izgradio piramide više od naše Gorice“, poručio je Radulović.

U novo vrijeme, kako je dodao, čovjek gradi zgrade više od Paštrovačke gore ili Brajića, a sjutra će graditi planine.

„Mi u Crnoj Gori ne moramo to raditi. Ne moramo graditi planine da bi u njima živjeli kao u mravinjacima, imamo dosta zemlje i za buduće generacije“, kazao je Radulović i dodao da ipak nešto fali.

Prema njegovim riječima, Crnoj Gori nedostaju stručni, posvećeni ljudi, menadžeri, dobri, svjetski konkurentni projekti i proizvodi, znači opet ljudi posvećeni svom dobru, ali i dobru društva.

„Bez dobrih menadžera nema dobrog biznisa, pa nema ni dobrog poslovnog rezultata“, poručio je Radulović.

Crnogorski menadžeri, kako je dodao, imaju misiju da daju sve od sebe da društvo postane prosperitetno.

„Vjerujem u to da imamo energije, da imamo tako potrebnu sinergiju kao asocijacija, da društvu svojim radom donesemo boljitak. Zadatak političara je da oslušnu potrebe građana i stvore ambijent za naš rad, a naš zadatak je da mijenjamo stvarnost na bolje, da naša Crna Gora bude bogata, jer ona to može biti“, rekao je Radulović.

Lojpur: Nema lagane zavjetrine, ne postoje lokalna preduzeća

Predsjednik Foruma Top menadžera, Anđelko Lojpur, smatra da je Crna Gora država u kojoj se može dobro živjeti.

„U svijetu bespoštedne konkrencije i rastućih promjena, kada je Crna Gora u višestrukoj tranziciji, najmanje dvije stari su važne - da nema lagane zavjetrine gdje se možete skloniti i izbjeći konkurenciju i druga, ne postoje lokalna preduzeća, jer kada ste kazali tržište, kazali ste čitav svijet. Definitivno, pokazalo se, da je današnji, ne samo poslovni svijet, u rukama menadžera“, kazao je Lojpur.

On je podsjetio da je do juče bilo moguće da propadaju samo preduzeća, danas su to i čitave države.

„Otuda je posao koga smo se kao udruženje prihvatili još kompleksniji i odgovorniji. Moramo se pomiriti sa činjenicom da mnoga preduzeća i u Crnoj Gori ne bi propala da su ih vodili neki drugi ljudi, ali i insistirati na toj neumitnoj spoznaji i promovisati drugačiji odnos koji pojedinci istinski posvećeni menadžmentu zaslužuju da imaju“, naveo je Lojpur.

Prema njegovim riječima, dužnička ekonomija uzima svoj danak, usporava sadašnje i dovodi u pitanje svaki pokušaj budućih “reformi”, tako da u formi sve težeg “dužničkog bremena” slabi i onako krhke poluge jedva uspostavljene makroekonomske ravnoteže u zemljama u tranziciji.

„Otpočinjanjem procesa tranzicije bivše socijalističke i uglavnom manje razvijene države su se istovremeno našle pod teškim i neizvjesnim udarima procesa globalizacije koja se već bila nametnula kao dominantna odrednica i ključna poluga savremenog kapitalizma. Drugačije promišljanje na temu razvoja i otpor globalizaciji bio bi moguć samo ukoliko manje razvijene zemlje u skorije vrijeme smanje zaostatak u pogledu dostignutog stepena razvoja u odnosu na razvijene. Upravo tu, posebno ako se ima u vidu process približavanja Crne Gore EU, treba tražiti našu šansu za proaktivno djelovanje, jer u EU se ne prima, već ulazi“, poručio je Lojpur.

On smatra da je ključno pitanje da li je moguće i kako preokrenuti budući koncept razvoja u zemljama u tranziciji u pravcu veće svjetske jednakosti u bogatstvu, uključujući i pitanje reindustrijalizacije.

„Odgovor jednostavno mora biti da – jeste“, kazao je Lojpur.

On je najavio da će se zalagati da Asocijacija pokuša dati svoje viđenje razvojne politke Crne Gore, što bi u konačnom moglo da završi izradom jednog projekta u kome bi državi ponudili nešto što bi mogli nazvati kao „nova razvojna politika“.

„To jesu krupni zadaci koje namećemo sami sebi, ali je činjenica da ne možemo pobjeći od suštine problema i od odgovornosti koju smo preuzeli ponovnim aktiviranjem našeg udruženja, njegovim učlanjenjem u najprestižnije međunarodne asocijacije i slično. Ovdje, da budem još konkretniji, mislim da pokušamo ponuditi jednu razvojnu formulu gdje bi iznova otvorili pitanje reindustrijalizacije, ali ne na način kako smo o tome razmišljali u prvoj polovini 20 vijeka ili 'samoupravnom socijalizmu' i slično, jer nam prošlost te vrste nije od velike koristi“, objasnio je Lojpur.

Prema njegovim riječima, kada je u pitanju Crna Gora, a to je slučaj i sa većinom zemalja u tranziciji, njen glavni problem je takozvani „output gep“, odnosno nivo privredne aktivnosti koji je ispod objektivno mogućeg nivoa.

On smatra da je to i realna šansa koju treba znati iskoristiti, a zadatak ove vrste se objektivno postavlja pred menadžere.

Lojur je naveo da reindustrijalaizacija na način kako on vidi, ne znači „odbranu“ socijalizma, još manje prizivanje „centralno-planske privrede“, niti nepotrebnu ideologizaciju i upadanje u zamku novih ideoloških rasprava.

„Naprotiv, pokazalo se da u današnjem multipolarnom svijetu ne postoje utabane razvojne paradigme, izlaz iz krize moguć je samo u formi novog poretka, koji kako stvari sada stoje, neće u sebi imati puno socijalističkog. Asimilacija ('mudrost Istoka, tehnika Zapada') je bolji put jer se time u formi nove razvojne strategije može sačuvati i prijeko potrebna vlastitost i samo na toj osnovi je moguće postići i opštedruštveni konsenzus oko globalnih ciljeva razvoja", zaključio je Lojpur.

( Mina bussines )