Kome ide Institut u Igalu? Zašto?

Na redu je privatizaciono uništenje veličanstvene ideje (rođene prije 100 godina) koja je, zahvaljujući pokoljenju prije našeg, uspješno realizovana. Realizovana uz požrtvovanje i investicije u objekte i ljude vrijedne stotine miliona dolara. Gotovo jedinstvena kompanija koja valorizuje mikroklimu, znanje, humanost profesije, stručnost osoblja i zasluženi međunarodni ugled se očigledno dugoročno i svjesno urušava. Skoro neograničena perspektiva svjetskog SPA turizma, uz jedinstvenu prednost iskusne rehabilitacione medicine koja nedostaje gotovo svim takvim centrima u svijetu, biće ubrzo dokrajčena u Igalu ovih našijeh dana. Značajan priliv od prodaje znanja (bez zagađenja okoline tipa KAP, Željezara, TE Pljevlja, Brodogradilište Bijela…) zamijeniće građevinski objekti u parku oronule Titove vile, zaleđa dječijeg odjeljenja i II faze Instituta. Od toga nikakve koristi neće imati država, grad i zapošljenici. Biće to jednokratni priliv vladinim građevinarima. Za viski i tompuse, prikladnu im plemensku (neplemičku) tradiciju.

Mora li baš tako? Mora, jer iza ove nove tragedije stoji ista logika i ista vrsta “preduzetništva” koja svoju kreativnost dokazuje građevinarskim i trgovačkim vještinama. Angažuj arhitektu (očigledno ima smisla za mediteranski ambijent Budve, kao naši gradonačelnici za diplomatiju), režimske građevinare, pjesak iz Morače, radnike iz Makedonije, Bosne i sa Kosova, a sve ostalo uvezi (cimenat, plastiku, stiropor, bojlere, sijalice... ama baš sve). Pa gospodo, to može svaki srednjoškolac da odradi.

Čemu doktori medicine za gradonačelnike, doktori nauka u biznisu i parlamentu, univerziteti, Savjet za privatizaciju?

Čemu tužilaštvo i sudski organi?

Čemu Vlada i Skupština Crne Gore? A tek predsjednik države?!

Čemu ovakva Crna Gora ako mladost ove zemlje ne želi da samo miješa malter i „radi u vladi“?

Može li drugačije?

Moglo bi kad bismo se prisjetili da smo potomci siromašnih, ali odgovornih i dostojanstvenih ljudi. Kad bismo se prisjetili da su naši roditelji proizvodili solarne panele u titogradskom Elastiku prije skoro 40 godina. Tada su Njemci još vagali da li je solarna energija dovoljno energetski efikasna i ekološki prijateljska. Moglo bi kad bismo shvatili da su naši roditelji osmislili Sveti Stefan, napravili Jadransku magistalu, aerodrome, Budvansku i Ulcinjsku rivijeru, HTP Boka, hidro i termoelektrane, otvorili rudnike, napravili fabrike, škole, institute, fakultete… Da su bili kao mi, vozili bi nešo više od fiće i princa.

Ako su uopšte išta vozili? Da bi ostavili nama ili ovom režimu koji to prodaje uglavnom domaćim i stranim prevarantima koji to kupuju od novca od nas ukradenog ili kredita koje će naša djeca morati da vraćaju. Očigledno, ovo su gotovo jedini poslovni partneri našim “građevinarima”!

Gdje su rješenja? Za početak, rješenje je u našem udruženom neprihvatanju dovođenja pred svršen čin.

Da bi Instutut Igalo, po sastavu osoblja najobrazovanija kompanija u Crnoj Gori koja ostvaruje dohodak na trzištu, konačno progovorio u svom i interesu svoje djece treba da se oslobodi straha koji im menadžment i partije na vlasti predugo usađuju. Straha od gubitka egzistencije? Koje egzistencije?

Gospodo je li to strah da nećete dobiti par stotina eura penzije? Koje penzije? Oni su to već potrošili. Penziju vam već sada ne daje PIO Crne Gore već vaša još nezapošljena djeca od kredita koje će morati da vrate. Kao Grci danas. Kako će djeca vraćati ove kredite ako bez reakcije predate i Institut kao što ste predali HTP Boka? Gdje će raditi kada umjesto hotela danas imamo Energoprojektov grad zatvorenih škura (na klizištu pored oronulog hotela Plaža) i ledine gdje su donedavno bili hoteli? Gdje će vam se zapošljaviti djeca kad vi, možda, dobijete obećane otpremnine i penzije? Znate li ko je prevario pa zaradio od vašeg životnog prostora i rada? Znate - i ništa! Bez reakcije?

Kako je moguće da toliko znanja, sposobnosti i međjunarodnog iskustva nestane u stahu od nekolicine? Sudite li vi o njima po položaju ili po rezultatima? Vidjeste li vi nove ideje, nova rješenja u vašem kolektivu, gradu, državi? Ima li novih proizvoda i tržišta? Koliko znam, još uvijek su to ugovori i trzišta koja osvojiše naši roditelji.

I pored svega, opet poznata domaća lica u ekipama kupaca Instituta i cijele nam države.

Suviše pitanja, a malo ogovora. Odgovore ovo društvo očekuje i od vas. Niste samo vi izgradili Institut. Mnogi su u njega uložili trud, rad i žrtvu. Cijela Crna Gora. I bivša nam država, ne Slobova Jugoslavija.

Na kraju, ako vam ovaj partijsko-državni menadžment obezbjedi dugoročnost osnovne djelatnosti, poveća plate bez kreditnog zaduženja vaše djece, ako vas angažuju da nijeste na prinudnim odmorima (trenutno nema UN sankcija), ako ste uvjereni da vas privatizuju strateški partneri, ako nećete završiti kao KAP, HTP Boka, Rada, ulcinjska Solana, Radoje Dakić ne bunite se i neka vam je srećno.

( Milorad Bato Đurović )