Kako se postaje moralni autoritet

Već na početku sumnjivo je kad netko sam sebe proglašava moralnim autoritetom. Krenimo samo od toga, prije nego što se zapitamo kako je Kolindi Grabar Kitarović palo na pamet da sebe naziva moralnim autoritetom.

"Moja je dužnost", izjavila je predsjednica prije par dana na Hrvatskom radiju, "kao nekakvog moralnog autoriteta, kao najvišeg državnog dužnosnika izabranog izravno od građana, biti glas građana i s premijerom otvoreno raspravljati o stanju u Hrvatskoj". Ona očekuje da joj Vlada na tematskoj sjednici kao moralnom autoritetu "položi račune" o stanju u državi i gospodarstvu. Kolinda je, dakle, otpustila sve kočnice.

Zna li ona što je to?

Nije joj dovoljno biti politički autoritet na najvišoj izabranoj funkciji u državi, već se želi predstaviti i kao moralni autoritet, samo dva mjeseca nakon dolaska na funkciju. Kako joj je to uopće palo na pamet? Naravno, u prvom redu valja uzeti u obzir da Kitarović nije baš na čistu što to znači biti moralni autoritet. Ne bi joj to bilo prvi puta. Ali ako zna što je to, onda tek nije jasno kako je odlučila sebe tako promovirati.

Moralni autoritet ne postaje se dekretom, nego se gradi ustrajnim i dosljednim javnim, političkim ili društvenim djelovanjem. Kitarović je u visokoj politici i diplomaciji više od deset godina. Što je od toga ostalo upamćeno da bi se moglo iskoristiti za izgradnju njezina moralnog autoriteta? To što je godinama sjedila u vladi Ive Sanadera i nije obraćala pažnju na to što joj se događa pod nosom? To što je postala predsjednička kandidatkinja stranke osuđene zbog korupcije? To što je u SAD brinula o svojoj promociji u NATO, više nego o promociji zemlje koju je zastupala?

Autoritet, pa još moralni

Ako Kitarović misli da njezin moralni autoritet izvire iz činjenice da su je izravno birali hrvatski građani, onda treba znati da su građani izravno birali i Milana Bandića, Željka Keruma, osuđenog Andru Vlahušića i tko zna koga još. Ako misli da njezin moralni autoritet izvire iz predsjedničke funkcije, onda ga je pomiješala s političkim autoritetom. Ako, pak, vjeruje da je moralnim autoritetom čini sama činjenica da joj Ustav ne daje prevelike ovlasti kao šefice države, onda je debelo zabrazdila.

I kad smo već kod toga, zgodno je prisjetiti se koji je predsjednički kandidat ne tako davno tvrdio da šef države mora biti moralni autoritet. Vjerovali ili ne, bio je to Nadan Vidošević. Pa vidimo kako je to završilo. No sada ga slijedi osoba koja je u kampanju ušla s mutnom interpretacijom njezina statusa u NATO savezu. Koja je imala mutan stav o pobačaju. Koja je imala neodređen stav o Sanaderu i korupciji.

Krši obećanja

Moralnim autoritetom predstavlja se predsjednica koja čini sve da zaboravi obećanje o preseljenju s Pantovčaka, koja je prijetila da će sazvati sjednicu Vlade sve dok joj nisu rekli da to ne može učiniti, koja je govorila o štednji, pa se šepurila po predsjedničkom apartmanu u Sheratonu, koja je obećavala da će biti predsjednica svih građana, a onda u izbornoj noći jurila u šator onima koji ratuju protiv one druge polovice građana. A taj moralni autoritet predsjednice Republike mogao se lijepo iščitati i među uzvanicima u svečanoj loži na inauguraciji: među osuđenicima, optuženicima, ratnim zločincima, kriminalcima, pučistima, mrziteljima, mračnjacima...

Kolinda Grabar Kitarović u kampanji je ustala protiv ovrha, a onda na dužnosti podnijela ustavnu tužbu za rušenje tek jedne, prilično marginalne zakonske odredbe. Bunila se protiv deložacija, pa uredno zašutjela kad su te deložacije eskalirale u narodni bunt. Upravo u takvim situacijama očekuje se od moralnog, ako već ne od političkog autoriteta, da se oglasi, intervenira, posreduje ili pomogne. A ne samo da taj autoritet, pod krinkom morala, koristi za rušenje Zorana Milanovića.

Neće, dakle, predsjednica Kitarović biti moralni autoritet nikome, dok se kao takva ne nametne u društvu, a još manje će je građani takvom smatrati samo zato što si je ona, ničim izazvana i preko noći, sama prišila tu etiketu. Da je mislila ozbiljno, mogla je biti toliko pristojna pa pričekati da netko drugi obavi tu formalnost. Samo što bi u tom slučaju mogla čekati dovijeka.

(24sata.hr)

( Tomislav Klauški )