Drugi o nama

Prije neki dan je H.E. ambasadorka SAD Margaret Uehara izjavila da u Crnoj Gori nema mnogo građana koji posjeduju neophodne vještine engleskog jezika, kritičkog razmišljanja i globalnog pogleda na svijet. Dodao bih tome i informacione i komunikacione vještine.

Gospođa Uehara je ovim potvrdila da je ovo mišljenje i Stejt departmenta i uopšte američkih vlasti i poslovnih ljudi. Njena saznanja o nama su iz dokumenata Stejt departmenta. U ta dokumenta spadaju, pored analitičkih osvrta o nama raznih vladinih i nevladinih agencija i Završni izvještaji prethodnih američkih ambasadora, informacije američke privredne komore i drugih poslovnih krugova. Takvi ili slični su i izvještaji drugih ambasadora dovoljno demokratskih, ekonomsko i socijalno uspješnih zemalja. Na osnovu mog višedecenijskog iskustva u komunikaciji sa strancima, potvrđujem da ovo, široko rasprostranjeno, mišljenje ograničava našu saradnju sa kompetentnim i korektnim poslovnim ljudima i investitorima.

Ubijeđen sam da izvještaji ambasadora nekih drugih, manje demokratskih zemalja, govore o njihovim naporima da sačuvaju elemente ranijih odnosa sa Crnom Gorom. Znamo da oni nijesu počivali na odnosima naših naroda, poslovnih ljudi i razlišitih stvaralaca, već na interesima i vrijednosnom sistemu koji su postavili autoritativni vladari. U tim društvima naših predaka vladali su feudalni (gotovo robovlasnički) ili podanički odnosi.

Kako smo zaradili te karakteristike?

Njena izjava ukazuje i na utisak o njenim prvim kontaktima u crnogorskom društvu. To su, po prirodi diplomatskog posla, kontakti sa predstavnicima vlasti kod kojih je akreditovana i poslovnih ljudi koje je stvorila ta vlast. U ovom dijelu potpuno sam saglasan sa njenom opservacijom. Uvjeravam je da su, na žalost, sličnih karakteristika i neki predstavnici Crne Gore u diplomatsko-konzularnim predstavništvima u inostranstvu. Možda je čak bila u prilici da upozna najnovije predstavnike naše diplomatije. Njena prethodnica ih je vidjela na njihovim ranijim partijsko-poslovnim zadacima kako razvijaju gradove na neodrživoj ekonomiji i zaduživanju građanja, paralelno sa enormnim ličnim bogaćenjem i bahatošću proporcionalnom količini vlasti koju zloupotrebljavaju.

Ali koliko god da je gospođa Uehara u pravu, istovremeno i griješi.

Po prirodi diplomatskog posla za očekivati je da će ubrzo izaći iz nametnutih protokolarnih krugova kretanja. Vremenom će u zemlji njene akreditacije susresti i uočiti ljude koje u Crnoj Gori još nije mogla primijetiti. Većina od njiih su mladi ljudi. Do njih, kao ni narod Crne Gore, nije mogla doći jer su sistematski uklanjani iz institucija upravljana i odlučivanja. Po mjeri režima, mane ovih ljudi su (bez obzira na kompetentnost) neposlušnost i nepristajanje na saradnju sa ovom vlašću. Saradnja znači uništavanje svih društvenih i ekonomskih vrijednosti ove države radi lične koristi i koristi režimskih miljenika/saradnika.

Amerikanci znaju odgovor na pitanje da li crnogorski imigranti u njihovoj zemlji posjeduju gornje karakteristike i zašto. Za SAD bi bilo porazno ne uočiti progresivnu i kompetentnu crnogorsku mladost koja živi u Crnoj Gori. Crnogorskom društvu je prijeko potrebno da promijeni ovo mišljenje o nama. Za Crnu Goru bi bilo porazno da i sljedeči američki ambasador tokom svojih priprema čita iste karakteristike o nama i našoj stvarnosti.

( Milorad Bato Đurović )