Imas o odnosu sa Novakom, kritikama iz Srbije, pokušaju da se ubije...

Pepe Imas, španski teniski trener koji je povremeno član tima Novaka Đokovića, u intervjuu za „Večernje novosti” govorio je o odnosu sa srpskim igračem.

Imas je u više navrata bio dio Đokovićeve ekipe, a mnogi ga smatraju za najodgovornijeg čovjeka što je Novakova karijera krenula nizbrdo poslije osvajanja Rolan Garosa 2016. godine.

Trenutno drugi igrač na ATP listi je tada potpuno izgubio motivaciju, promijenio je navike koje su mu donosile trofeje i, po mišljenju mnogih, glavni krivac za to je bio Imas.

Nekadašnji teniser godinama vodi akademiju u Marbelji koja propagira ljubav i mir, a na kojoj radi Novakov brat Marko.

„Sarađujemo već šest-sedam godina. Sve je počelo nekoliko mjeseci poslije dolaska njegovog brata Marka ovdje u Marbelju. Nismo direktno sarađivali u početku, ali se nekako naš odnos mijenjao s godinama, a saradnja prilagođavala različitim potrebama”, počeo je Imas razgovor za „Večernje novosti”.

U tom periodu, tačnije od 2011, Đoković je osvojio veliki broj trofeja.

„Da se odmah razumijemo, Novak je taj koji osvaja turnire, a ne onaj koji sjedi pored njega. Imamo višegodišnju saradnju i to profesionalnu i ličnu. Sve je njegovo, ništa nije moje”.

Imas je otkrio i kakav je srpski teniser.

„Đoković je prije svega sjajan čovjek. Divna osoba. U današnjem svijetu, kada osvojiš toliko stvari i kada postaneš toliko uspješan, onda svi prate ličnost, ali ne i ljudsko biće koje je u njemu. Osim te ličnosti, koja je jaka, on je veoma human čovek, spreman da uvijek pomogne drugima. Vrlo, vrlo human i veoma dobar, uživa u tome kad može da pomogne drugima”.

Potom je otkrio kakav je njihov odnos.

„Sa Novakom uglavnom pričam i dijelim svoja iskustva. Prije nego što sam ga upoznao, radio sam sa ljudima samo na emocionalnom nivou. Mislim da ni ja, niti bilo ko drugi, nije sposoban da nešto drugom pokazuje ili ga uči, već samo da dijelim(o) mišljenje i naša iskustva”.

„Novaka uglavnom slušam i dijelim mišljenje sa njim. Teško je savjetovati ljude o situacijama u kojima nisi bio. A uspješnim ljudima je potrebno da pričaju i sve dijele. Veoma je teško dijeliti svoja osjećanja”.

„Kada imamo nešto ovdje u grudima želimo da izađe iz nas. Kada to izvadimo, osjećamo se oslobođenima. Novak i ja razmjenjujemo ta iskustva i misli u našim razgovorima i učimo jedan od drugog”.

Kada je saradnja ozvaničena, Pepe je počeo da putuje na turnire sa Novakom - bio je na Završnom turniru u Londonu, kao i na Rolan Garosu prošle sezone.

„Ne znam. Sve ove godine radim isto sa njim. Nisam uvijek putovao na turnire. Samo ponekad, kada je on to tražio, jer je smatrao da sam mu potreban. I, naravno, kada je i moj posao sve to dozvoljavao. Zaista ne znam zašto i kad su krenule sve te priče i zašto je nastala sva ta fama”.

Uslijedilo je pitanje da li osjeća negativne vibracije nekih ljudi i zašto dolaze?

„Ovo pitanje je divno. Osjećam to, ali sad ću pričati o sebi, ne o drugima. Prije 25 godina nisam znao šta je ljubav. Bio sam egoista. Postojalo je samo ja, ja, ja... Kad je neko dolazio da priča o poštovanju i prihvatanju okolnosti ili drugih ljudi pitao bih ga da li je lud, uz poruku da me ostavi, jer sam želio samo da pobjeđujem! Zbog čega se sve promenilo kod mene? Do 18. godine bio sam potpuno drugačiji, kad nisam uspijevao da pobjeđujem, radio sam ružne stvari, lomio rekete, vrijeđao sudije, rivale...”.

„Kasnije sam shvatio da mi to ne pomaže. Počeo sam da se mijenjam i polako da prihvatam šta se dešava i više volim samog sebe. Tada mi je bilo teško da izgovaram riječ ljubav, sada je izgovaram često. Znam da nije komotno da se priča o tome, razumijem ljude kojima to smeta i ne želim da ih promijenim. Ne želim da ih ubjeđujem, jer sam bio kao i oni. U istoj poziciji”.

Prepoznatljivo slanje srca poslije pobjeda je ideja koju je Đoković dobio na akademiji, ali nije samo to razlog takve proslave.

„Ima veze sa onim što on osjeća, sa onim što želi da podijeli sa svima. Jer, Novak voli mnogo toga da dijeli. Ono što je unutar njega je impresivno. Osim što je fenomenalan teniser, on je još impresivnije ljudsko biće. A o tome se priča veoma malo”.

„Sve što želi da dijeli nema veze ni sa akademijom, ni sa Kuertenom. Brazilac je uradio nešto predivno, ali samo jednom, kad je osvojio Rolan Garos. Kod Novaka je nešto što nosi u sebi i što voli uvijek da deli. Po tome je poseban, jedinstven. Od njega možemo svi da učimo”.

Kada je upitan da li od saradnje sa Srbinom više ljudi dolazi u akademiju, Imas je otkrio da je dvije godine pokušavao da izvrši samoubistvo.

„Želim da jedna stvar bude jasna - nisam osoba koja nekom može da pomogne da se osjeća bolje. To ne može niko do vas samih. Samo mogu da podijelim nešto što je meni spasilo život. Želio sam dve godine sebi da oduzmem život i nisam uspio”.

„Sve se promijenilo kad sam se upitao 'šta to radiš', kada sam shvatio da treba da prihvatim sebe kakav sam, da sam ni bolji ni gori od ostalih, već samo ljudsko biće. To me je oslobodilo, to je baza svega. Biti svjestan da si ljudsko biće, kao i ostali oko tebe. Podijeliti stvari sa ljudima oko tebe koji možda imaju probleme”.

Kako kaže, emocije su sastavni dio svakog bića, zato se dešava da Novak nekada reaguje lomljenjem reketa.

„Apsolutno ga shvatam i razumijem. To nije ni dobro, ni loše, nego jednostavno tako. Ti, Novak, ja... Niko nije savršen, niko! Za mene Novak je uzor za mnoge, mnoge stvari, ali griješi kao i svako ljudsko biće. Kad nešto uradim, razumijem ga i prihvatam. Cijeli svijet se nekad ljuti. A ako imaš respekt i prihvatljivost, sve izađe iz tebe. A, ako nemaš, ostane u tebi i trpiš bol. To se dešava svima”.

Nakon mnogo problema sa povredama i dvije duge pauze, uslijedio je fantastičan povratak na ATP tur i titule na Vimbldonu, Sinsinatiju, US openu i Šangaju.

„Novak obožava tenis, vidim ga mnogo srećnim. Lijepo je kako se uživljava u sve. Ono što radi je fenomenalno. Bio sam jako srećan kada je osvojio Vimbldon. Novak kao osoba ima nešto specijalno, a kao teniser nešto još više specijalno. Mi ne možemo da razumijemo osobe koje su toliko specijalne. Ono što je njima normalno, za nas je čudno. Ima samopouzdanje, zna da može još dugo i mnogo da pobjeđuje”.

On se djelimično izvinio svima koji smatraju da je nešto loše uradio.

„Da vidimo... (uslijedio je minut razmišljanja, op.a) Iako izgleda teško da se shvati, prvo sav respekt prema svim ljudima u Srbiji i prema Srbiji. Ako je nešto zasmetalo, izvinjavam se. Ali, meni je mnogo pomoglo i pomaže mi kada te ocjenjuju, kada žele da te povrijede”.

„Kada te neko udari teže je odgovoriti ljubavlju nego kada te neko mazi. I zato mi te situacije i uvrede, iako nimalo lake, pomažu jer traže da najviše radim na sebi i pronađem poštovanje prema drugim ljudima. Pomaže mi da shvatim to što govore. Da izvučem najbolje iz sebe i prihvatim sve to”.

Za kraj, otkrio je da je bio u Srbiji.

„Prije više od dvije godine. Bio sam nekoliko puta. Svidjela mi se Srbija zbog načina na koji se živi. Postoji krut i čvrst eksterijer, ali unutra možeš da osjetiš humanost. Ali teško je sve to izvući, kad je bilo toliko patnje kroz koje je morao da prođe srpski narod, uključujući bombardovanje i još neke mnogo bolne stvari”, zaključio je Imas za „Večernje novosti”.

( B92 )