Kakav sistem takav život

Poslije dvomjesečne krize sa hiljadama ilegalnih migranata sa Kosova koju su krenuli prema Evropi preko Srbije i Mađarske, stvari se u Prištini polako vraćaju na staro, što nikako ne znači da se vraćaju normali, već da se nekako logično vraćamo pričama o raspostranjenoj korupciji među zvaničnicima svih političkih boja, Vladi koja mnogo obećava a malo uradi i društvu koje ne zna na gdje da potraži onaj mali tračak nade u bolje sutra.

Tako, dok Vlada polako promoviše svoj program koji će početi da se implementira tek od sljedeće godine, mi ostali smo ovih dana saznali da je u stvaranje nove koalicione Vlade Kosova posle prošlogodišnjih izbora prste umiješala međunarodna zajednica preko Misije EU za vladavinu prava, EULEX. Naime, provjereni izvori unutar EULEX-a su iznijeli sumnje da su određeni zvaničnici iz ove evropske misije krivično gonili određene osobe iz redova opozicije, kao što je g. Fatmir Limaj, kako bi onemogućili da opozicija napravi koaliciju kojom bi Demokratska partija Hašima Tačija prešla sa vlasti u opoziciju.

Znači, sistem pravde je uzimao na nišan ljude ne zbog djela koja su oni možda počinili, već zbog njihovog političkog položaja i političke prijetnje koju su ti ljudi predstavljali za aktuelnu vlast. Zvanično, EULEX nije ništa demantovao, iako je pokušao da iza leđa naruši krediblitet novine koja je ovo prenijela - u ovome slučaju, dakle, dnevnom listu koje ja uređujem, Koha Ditore. Naravno, nije EULEX uspio u narušavanju kredibiliteta lista, pošto smo javno dali sve činjenice i dokaze koji potvrđuju naše izvještavanje, ali je cijela ta priča samo dokazala ono što smo već odavno znali: strane misije i diplomate su često, prečesto čak, sastavni dio našeg sistema, pa kao takvi ne samo da se neće nikada dići protiv tog sistema, već će marljivo raditi da sistem podrže.

A kakav je taj sistem, to se veoma lako da vidjeti: korumpiran do srži, kriminalizovan u velikoj mjeri, i neefikasan do zla boga. U takvom sistemu nije čudo da je predsednik Ustavnog suda čovjek sa podebljim krivičnim dosijeom u tužilaštvu, koji još uvijek niko od tuži l aca neće da otvori i radi na njemu. U takvom sistemu nije uopšte neprimjereno da jedan ministar pokriva nekoliko radnih mjesta koja se plaćaju iz budžeta države u kojoj nivo nezaposlenosti preko 40 odsto.

U takvom sistemu se preko noći može diplomirati, magistrirati pa čak i doktorirati, pošto je indirektno već dozvoljeno da se diplomski radovi “skidaju” sa interneta, a “Google-translate” se prihvata kao licencirani prevodilac zvaničnih dokumenata. U takvom je sistemu sigurno lakše isplivati na površinu onima sa dna obrazovne ljestvice, dok se oni koji iole mare za intelektualni ili bilo kakvi drugi integritet i krediblitet, moraju suočiti sa surovom činjenicom da nisu podobni.

U ovakvom sistemu je uzaludno da se ombudsman - narodni advokat, kako to mi na Kosovu zovemo - mjesecima javno žali da ga kad god pokuša da istraži neku nepravdu sistema prema građanima, sve institucije - ignorišu. Jer, da sve bude još jasnije, kad se on tako glasno žali da ga ignorišu, njihov odgovor je - još više ignorisanja! Uovakvom sistemu nije uopšte čudno da izbor Glavnog državnog tužioca zavisi potpuno od političara i njihovih sljedbenika, koji su, eto već deset mjeseci odlučili da Kosovu ne treba takva institucija, manje zbog toga što kosovske sudije već nedjeljama štrajkuju, pa sudovi ionako ne rade, a više zbog toga što je gospodarima ovog sistema važno da oni sami ostanu iznad zakona, pa se zato sve mora srediti da na mjesto Glavnog tužioca (ponovo) dođe njihov čovjek.

Jer, kako drugačije objasniti da je u ovakvom sistemu postalo sasvim normalno da jedan gradonačelnik obećava radno mjesto čovjeku samo da bi ga privolio da mu radi volonterski za izbornu kampanju, a kad mu ne ispuni obećanje ovaj ga pretuče u kancelariji! Ili da sinovi poslanika pretuku policajca zato što ih je zaustavio zbog brže vožnje! Ili da poslanik “slučajno” rani svoju ženu iz automatske puške za koju nema dozvolu! I sve to ostane samo bizarna priča u medijima, koju niko neće tjerati na sud, jer “nema svrhe”!

Da, Kosovari ovih dana ne prelaze ilegalno granice u velikom broju kao prije mjesec-dva, a oni koji su već stigli do Austrije ili Njemačke će skoro svi biti vraćeni. To je za mnoge diplomate na Zapadu već znak da je problem ”riješen” i da se Kosovo vratilo u “normalu”. Baš kao sve zemlje regiona. A, kad čovjek pogleda, možda i jeste tako. Možda je baš ovakav sistem, i ovakav život, nama namijenjen kao normalan. Da su nas, barem, pitali!

( Agron Bajrami )