Lijepo i bolno je igrati na poziciji primača
U dresu Budućnosti je osvojio pet titula i tri kupa Crne Gore. Sa Budvanima već ima sedam pehara, tri titule i četiri kupa
Ivan Rašović je skoro deceniju i po najbolji crnogorski libero, igrao je za oba naša najbolja kluba, Budvansku rivijeru i Budućnost.
Igrač je koji je na domaćoj sceni osvojio ubjedljivo najviše trofeja (15), ali je prošlog vikenda u Bijelom Polju, nakon finala Kupa Crne Gore i očekivanog trijumfa Budvana, prvi put u karijeri u ulozi kapitena primio i prvi u ekipi podigao pehar.
"Sigurno da prija, to je nešto posebno. Jeste da protivnici nisu bili naših kvaliteta, pa da to bude potpuna sreća i radost, ali i ovako mi je veoma drago", kaže za “Vijesti” 30-godišnji Rašović.
U dresu Budućnosti je osvojio pet titula (tri u bivšoj državi, i dvije u nezavisnoj Crnoj Gori) i tri kupa Crne Gore. Sa Budvanima već ima sedam pehara, tri titule i četiri kupa, a osmi (četvrta titula) će sasvim sigurno osvojiti sredinom aprila, kada se završi plej-of…
"Nisam nešto mnogo o tome razmišljao. Malo smo svi razočarani kvalitetom naše lige, pa i kad se uzme trofej nema tu draž kao nekada. Ipak, zadovoljan sam. Sigurno je moglo više i bolje, da sam, recimo, odigrao, nekoliko sezona u inostranstvu. Ali, ne žalim ni za čim", dodaje Rašović.
Pošto libero, po pravilima, ne može biti kapiten, Rašović je dobio priliku da podigne pehar tako što je po završetku Lige šampiona, nakon odlaska polovine ekipe, morao da se preseli na prijem servisa.
"Prije dvije sezone sam igrao pomalo na prijemu, jer smo bili u sličnoj situaciji kao i sada. Osjećaj je lijep, ali i bolan (smijeh). Nisam navikao na smečeve i skokove, tako da mi se desi da od bolova uveče ne spavam. Čim mi se ukaže prilika, vraćam se na moju poziciju", uz osmijeh je kazao Rašović.
Trijumf u Bijelom Polju je potvrdio dominaciju Budvana, i pored oslabljenog sastava u odnosu na Ligu šampiona.
"Pokazali smo da smo dosta jači od naših protivnika i zasluženo osvojili prvi trofej u sezoni. Očekujem da ćemo i plej-of odigrati kako smo i do sada igrali. Samo da svi budemo zdravi, jer da se kojim slučajem samo jedan igrač povrijedi, to ne bi valjalo za nas".
Za razliku od domaće scene, crnogorski šampion je imao neuspješan nastup u ovosezonskoj Ligi šampiona (dvije pobjede i četiri poraza), posebno u odnosu na prošlu sezonu i tadašnji plasman u osminu finala.
"Ova Liga šampiona je, što se kaže, prošla pored nas. Nismo pokazali ni 50 odsto naših mogućnosti. Dosta toga nije štimalo, nismo bili tim, ali realno teško je bilo ponoviti onakve igre od prošle sezone. I sad se desi da, kada pogledam utakmice sa Belogorjem i Rešovijom, uživam u odbojci koju smo igrali. Šteta što ta ekipa nije ostala na okupu još neku sezonu ili uz nekoliko promjena", kaže Rašović.
Rašović ističe da bi "iskreno volio da se do kraja karijere oproba i u inostranstvu".
"Iako to za libera ide mnogo teško. Ali, ne bih sad po svaku cijenu otišao negdje. Generalno mi ovdje odgovara zbog Lige šampiona, jer je to ipak veliko takmičenje, koje omogućava da se igra sa najboljim ekipama u Evropi. Ali, kada se to završi, ostaje samo Crnogorska liga", istakao je Rašović.
Svjetska liga će biti veliko takmičenje za sve igrače
Nakon što je odigrao kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, Rašović je prošle godine preskočio Evropsku ligu, jer mu je, kako je tada kazao, trebao odmor.
Za Svjetsku ligu će biti u sastavu, a konkurenciju će mu praviti saigrač iz Budvanske rivijere, mladi Nikola Lakčević, koji je uspješno debitovao u Evroligi.
"Već sam pričao sa selektorom Boškanom i dogovorili smo se sve da ću igrati Svjetsku ligu. Nije bitno što se radi o Svjetskoj ligi, igrao bih i da je bilo koje drugo takmičenje. Jednostavno, u onom trenutku mi je trebala pauza", kaže Rašović.
Libero Budvanske rivijere ističe da je Svjetska liga “veliko takmičenje za sve reprezentativce”.
"Nadamo se da ćemo biti kompletni i da ćemo probati što više da uradimo, iako još nismo upoznati sa sastavima protivnika", dodao je Rašović.
Rođenje Uroša najljepša stvar u životu
Rašović je u februaru prošle godine postao i otac, rodio se Uroš. Na pitanje kako se snalazi u ulozi oca, koliko ima vremena za porodicu, s obzirom da supruga Jelena i Uroš žive u Podgorici, Rašović kaže:
"To je nešto najljepše što mi se desilo u žvotu. Zbog mojih obaveza i putovanja, dosta smo razdvojeni, ali onda pokušavam da što više budemo zajedno kad god sam u Crnoj Gori. To je i jedan od razloga zbog kojeg mi je i trebao odmor kada je bila Evroliga. A što se tiče pomaganja, gledaju mi kroz prste još neko vrijeme (smijeh). Trudim se da pomognem kada sam tu, ali smo dosta razdvojeni što jeste problem. Ali, nije Podgorica daleko od Budve", zaključio je Rašović.
( Saša Jončić )