Dan kad je Aleksej Leonov postao prvi "svemirski hodač"

Četiri godine nakon istorijskog leta Jurija Gagarina, usledio je još jedan veliki događaj koji je obilježio tadašnji ruski svemirski program - Aleksej Leonov je u skafanderu napustio letjelicu "Voshod 2", za koju je bio vezan pet metara dugom sajlom, i obavio šetnju u trajanju od 12 minuta i devet sekundi, čime je postao prvi "svemirski šetač" u istoriji.

Pedeset godina kasnije, ruski kosmonaut sa istim žarom i preciznošću opisuje trenutak u kome je "lebdio u potpunom mraku, sa posvuda rasutim zvijezdama i zaslijepljujućim suncem".

Dinamičan i raspoložen, Leonov, koji je juče napunio 80 godina, rado govori o svom kosmičkom iskustvu čiji je cilj, prema Sergeju Koroljevu, mitskom ocu sovjetskog svemirskog programa, bio "plivanje u svemiru kao što mornari plivaju u okeanu".

Poslije gubitka hermetizacije Leonov je otvorio poklopac komore i iskoračio u otvoreni svemir.

"Koroljev me je odabrao jer sam već pilotirao nekoliko letjelica, imao sam dobre ocjene i znao sam da slikam., izjavio je Leonov koji tada još nije imao 30 godina.

Nakon 18 meseci intenzivne obuke, kosmonaut je bio spreman, što se ne može reći za letelicu Voshod-2, za čijim je komandama bio Leonov prijatelj Pavel Beljajev.

"Trebalo je ili sačekati devet mjeseci da bude montiran, ili poletjeti sa postojećim modelom. Odlučili smo se za ovu drugu opciju", dodao je Leonov, objasnivši da sovjetski svemirski program nije htio da rizikuje da ga Američka svemirska agencija pretekne.

"Nije bila u pitanju hrabrost. Jednostavno smo znali da tako mora da bude", naveo je on.

Deset sedmica prije američkih kolega, 18. marta 1965, Beljajev i Leonov (Almaz-1 i Almaz-2) ušli su u orbitu na 498 kilometara iznad Zemlje, tj. 180 kilometara više nego što je bilo predviđeno.

Sat i po vremena nakon postavljanja u orbitu, Leonov je ušao u komoru, a Beljajev je zatvario za njim unutrašnja vrata. Nakon dekompresije, Leonov je otvorio spoljna vrata: "potpuni mrak, posvuda zvijezde i sunce zaslijepljujućeg sjaja".

"Polako izlazim iz komore i konačno se odvajam od letjelice. Snimio sam Zemlju, savršeno okruglu, Kavkaz, Krim, Volgu. Bilo je predivno, kao na slikama Rokvela Kenta", ispričao je Leonov, prenosi AFP.

Leonov je kasnije i naopravio nekoliko crteža koji oslikavaju ovaj njegov poduhvat.

Ipak povratak u letjelicu, ali i na Zemlju pokazao se prilično komplikovasnim. Njegov skafander se naduvao i više nije mogao da uđe natrag u letjelicu. Bez čekanja dozvole kontrolnog centra, Leonov je odlučio da smanji pritisak u kombinezonu i uspio da brzo uleti u komoru. Bio je potpuno mokar, u samo nekoliko trenutaka izgubio je šest kilograma.

Prilikom povratka na Zemlju, sletjeli su na Ural, 400 kilometara od cilja.

"Morali smo da sačekamo tri dana u šumi, a zatim da pređemo devet kilometara na skijama do mjesta na kojem nas je čekao helikopter. Za to vrijeme sovjetski radio je javljao kako smo na odmoru nakon leta", kazao je kroz smijeh Leonov.

Leonovu je priznanje odao i slavni reditelj Stenli Kjubrik 1968. giodine tako što je snimak njegovog otkucaja srca u svemiru integrisao u svoj čuveni film "Odiseja u svemiru 2001".

Leonov je jedan od začetnika svemirske saradnje između SSSR-a i SAD-a i prije kraja "Hladnog rata".

Upitan za trenutnu krizu na relaciji Moskva-Vašington, Leonov je odgovorio: "Između astronauta nikada nije postojala granica. Onog dana kada taj koncept bude dopreo do svijesti političara, naša planeta će izgledati drugačije".

( Tanjug )