Žiranti Vladinih promašaja

Neko je definitvno bacio prokletstvo na ovaj narod. Nespremni da razumijemo znakove pored puta, neuki da pročitamo poruke koje nam život šalje, očajnički žurimo da protjeramo sve dobro iz ove zemlje, fizički, ali i moralno. U prilog tome govori i činjenica da će uskoro na dnevni red doći dva zakona koja su povezana, a koja zajednički imaju za cilj da unište i ostatke ostataka starosjedioca, ovoga puta primorja, pošto se sjever i onako već iselio. Naime, radi se o dva skandalozna akta čijim bi usvajanjem građani juga Crne Gore i formalno-pravno postali žiranti katastrofalne ekonomske politike koju vodi Vlada.

Zakon o eksproprijaciji koji je pripremilo Ministarstvo finansija je morbidan, kriminalan, neustavan i uperen je protiv univerzalnih ljudskih prava. Ukoliko se kao takav usvoji biće jasno da se radi o povratku na komunističku nacionalizaciju u kojoj država oduzima privatnu imovinu bez bilo kakvog pogovora. Nije to personifikacija nikakve moći, već klasičan kukavičluk i prebijanje svojih dugova preko onih koji nemaju realnu moć da vas u tome spriječe.

Naime, Zakon se vjerovatno ne donosi samo i isključivo zbog Buljarice, ali će ona svakako biti prva na udaru. To se radi zbog svake atraktivne lokacije u Crnoj Gori (ono što još nije rasprodato), kako bi se na volšeban način zaštitili interesi moćnika koji su svojom halapljivošću i kosmičkom pravdom, doveli sebe, svoje partnere i državu na ivicu bankrota. Da bi stvar bila još paradoksalnija, ne skrivaju svoj bezobrazluk, pa tako otvoreno građanima nude da im otkupe imovinu sa cijenama kao za poljoprivredno zemljište. Otvoreno i bez stida im govore da će nakon toga na tom istom mjestu niknuti hoteli i stanovi za prodaju, što jasno ukazuje da će zemljište, par nedelja nakon što im ga „otkupe“ postati građevinsko, pa samim tim imati i mnogo veću cijenu.

Dakle, umjesto da štite interese Starobarana, Starobudvana, Staroulcinjana, Starotivćana... oni štite novokatarce, novoruse, novoplastince, odnosno svoje partnere koje po svemu sudeći pronalaze na Interpolovoj listi... E, to je baš odgovorna, državnička vlast!

Zaboravljaju da je svojina je svetinja i da nešto, ipak, bdi nad nama. Paštrovići su odavno govorili da „ko prodaje zemlju, prodaje slobodu“. Istini za volju, mnogo je te slobode već i otišlo. Da bi stvar bila još gora, sada više nije riječ o prodaji, nego o jednoj vrsti pravne otimačine. Nakon Valdanosa, tajkunksi lobi se preselio do Buljarice, a stići će oni i u Boku, ali i na druge adrese. Sve uz obaveznu priču o razvoju, radnim mjestima, hotelima, milionima, kamionima i svim lažavinama koje su na primorju toliko očigledne. Uskoro će prodaja svake trafike biti proglašavana državnim interesom.

Slično je i sa Zakonom o morskom dobru. Ne samo da je predhodni bio primjenjivan na način da je šest metara zapravo kilometarski zahvat (računali su vjerovatno mjerom talasa koji nastaje usljed cunamija), već se sada postavlja pitanje da li će privatne kuće, njive, ponte i posjedi morati na tender. Pa će tako vlasnici po javnom pozivu morati da se sa drugim „investitorima“ ili „škaljarskim klanom“ guraju za svoju kuću ili đedovinu. Kako je moguće zaključiti ugovor sa nekom agencijom ako se radi o vašem privatnom vlasništvu koje ste posjedovali daleko prije nego što je Morsko dobro uopšte postojalo?! Je li moguće nakon svega ovoga ostati normalan?

Vlada Crne Gore je prosto metastazirala u svojoj pohlepi. Što bi narod rekao „ne znaju đe udaraju“. Mada ne treba ni da nas čudi takvo ponašanje ako znamo da nam je ekonomija u haosu, a spoljni dug konstantno raste. Zemlja se dnevno zadužuje skoro dva miliona eura, a proizvodnih pogona praktično da nema. Turizam su zarobili stanovi za prodaju, a sezona nam zavisi od raspoloženja vojnika u Donjecku. Zato i predlažu ovakve nakaradne zakone koji nemaju cilj da zaštite građanina, već da opravdaju ludorije postojeće oligarhije. I Ciceron je govorio:„Griješiti je ljudski, ali ustrajati u tome, odlika je ludaka“.

Zato je važno ostati priseban, optimističan i ne posustati u odbrani svojih prava. Naprotiv, zemlji je kao nikada potrebno funkcionalno jedinstvo. Isto kao što je slobodna crnogorska javnost u jednom trenutku branila (i odbranila!) Valdanos, sada se pored najvećeg maslinjaka, moramo ujediniti oko odbrane Buljarice i Boke. Na taj način ne štitimo nijednu lokaciju ili porodično imanje pojedinačno, već branimo dostojanstvo svih građana i države. Jasno je da oni neće stati, jer osim nekih špekulantskih prevara i prodaje porodičnog srebra, ne znaju drugačije da funkcionišu.

Straha i dalje ima, ali ga je svakim danom sve manje. Njima ponestaje strpljenja. Puca im sa svake strane, baš kao i cesta u Markovićima. Oni su, zapravo, najveće klizište u Crnoj Gori. Posljedice ćemo trpjeti svi, ali je važno izdržati. Dostojanstveno. Djece radi. Bez zemlje nema građana, a bez građana nema ni države. Neka to zapamte oni koji su sve stavili na prodaju. Generacije koje dolaze to im sigurno neće oprostiti. A pitanje je i đe će im duša?

katakomba@hotmail.com

( Dritan Abazović )