150 godina "Alise u zemlji čuda": Uvijek sa one strane ogledala
Volt Dizni je snimio film o njoj, Salvador Dali je slikao, a grupa “Džeferson erplejn” posvetila joj je pjesmu
Ove godine brojnim manifestacijama širom planete obilježava se 150 godina prvog izdanja “Alise u zemlji čuda” Luisa Kerola. O tome da li je u pitanju nevina fantazija ili mračna bajka, još uvijek se lome koplja u stručnoj javnosti.
Volt Dizni je snimio film o njoj, Salvador Dali je slikao, a grupa “Džeferson erplejn” joj je posvetila pjesmu. Vivijen Vestvud je napravila korice za novo izdanje knjige u svom stilu, inspirisana čajankom kod Ludog Šeširdžije i svijetom sa one strane ogledala. I Britanska kraljevska pošta izdala je set poštanskih marki njoj u čast.
“Alisa u zemlji čuda” slavi 150. rođendan ove godine, a cijeli svijet je i dalje očaran njenim likom. Ili, radije čarolijom koju je Luis Kerol bacio na čitave generacije djece i odraslih kada je napisao knjigu davne 1865. godine. Svijet fantazije zečijih rupa i ludih šeširdžija, magičnih torti i skrivenih vrata proizveo je brojne adaptacije u svim sferama umjetnosti.
Dizni je 1951. godine napravio animirani film, a britanski reditelj Tim Barton mračnu igranu adaptaciju 2010. godine. Postoje video-igre, tematski parkovi, i beskrajne franšize. No, da li je ovo samo nevina priča o izmaštanoj dječjoj avanturi ili ima tu i nečeg mnogo više. Budući da je knjiga tvorevina viktorijanskog doba, generacije koju su dolazile bile su više nego voljne da u romanu traže skrivena značenja i poruke. Da li su u pitanju narkotici, da li je autor daleko manje bezopasan nego što se u prvi mah čini?
Profesor Bil Bruk iz Londona, autor knjige “Alisine avanture - Luis Kerol u popularnoj literaturi” kaže da je svaka generacija tekst tumačila na način koji je reflektovao njihovu savremenu kulturu. Tridesetih godina to je bila psihoanaliza, šezdesteih psihodelija, a devedesetih pedofilija. Sve ove ideje o mračnoj tajni iza prijateljstva sa Alisom proizvod su jedne mnogo ciničnije ere. Buduće generacije će pronaći, svakako, drugačija skrivena značenja.
Ali što se djece tiče, univerzalna tema nevinog djeteta koje pokušava da shvati svijet odraslih, uvijek će biti sasvim dovoljna. Zato, slobodno krenite niz zečiju rupu i ostavite moderne pretpostavke ispred začaranih vrata.
Čitavu slavu za sebe uzela je Alisa, po želji Luisa Karola. Gotovo da je zaturen njegov citat koji govori o toj opsjednutoj znatiželji prema dječjoj mašti: „Dao bih sve bogatstvo koje je godinama nagomilavano, dao bih i ovo što je preostalo od života, kad bih samo još jednom mogao da budem malo dijete, i da doživim samo jedan svijetli ljetnji dan”.
( Nina Vujačić )